Nekoliko sam trenutaka gledala u ekran, sutjela u nevjerici.. gotovo sam mogla osjetiti kako me proslost dotice i sva sam se najezila.. obuzela me ogromna tuga.. otvorih mail.. prvi u nizu.. prvi medju gomilom foldera punih razvrstanih mailova.. i sjetila sam se kako smo ih oboje cuvali.. kako smo se zezali da cemo knjigu objaviti.. da takvi razgovori ne zasluzuju nista manje od tvrdih korica.. raznjezilo me to bas kao i tada davno prije, no tuga nije popustala.. uvijek si govorio da ne smijemo zivjeti u proslosti niti stalno planirati buducnost, nego da ponekad jednostavno treba zivjeti i uzivati u sadasnjosti..