Ne znam smijem li biti otvoren jer kad ti napišem što imam, znam da ću navući na sebe ne baš dobre atribute ostalih blogera.. Poznajem neke ljude sa sličnim tegobama, koji ne žive svoju vjeru, dapače, žestoko joj se protiv i na sve su kivni, puni nemira.Tako svojoj sredini, vrerničkoj i nevjerničkoj naglašavaju svoju nezrelost i " duhovnu invalidnost " u najgrubljem smislu rečeno.Onda ih okolina žali baš zbog toga a ne zbog onoga gdje oni smatraju da su uskraćeni. Ne znam da li si vjernik, ali svejedno, imam potrebu reći ti kako i ja imam određene probleme.Naučili su me, a ja prihvatio koliko to mogu, da se pomirim sa svojim životom, da sam mogao dobiti više, ali i manje, da čuvam upravo toliku mjeru koju sam dobio, jer mi je darovano toliko koliko mogu nositi.Pa nisam ja sam sebe pozvao u život niti se ovakvim načinio.U trenutku kad me Bog osmislio da me je pitao za mišljenje rekao bi sigurno da me pošalje na doradu.Ali vjerujem da je Bog svemoguć i nepogrešiv i da zna da će moja svaka bol, svaka suza, radost, uvreda, nemoć jednom biti valuta kojom ću mu u onaj dan morati reći što sam učinio s tim što mi je on dao na korištenje.Onda se sjetim Isusa, predam mu se, zahvalim na križu, koji je gorak i kvrgav i najradije bi da nestane, ali je skrojen po mom ramenu, a što ga više apostrofiram on sve teži.Na kraju, osjećam se ispunjeniji jer mi je Bog dao toliko veliku počast i odgovornost da sudjelujem u njegovu djelu koje ja do kraja ne razumijem, ali zbog mojih prijatelja, zbog Tebe, zbog svih koji prolaze pokraj mene, zbog ovakvog društva vičem Isusu - Evo me, treba li što? (jesusinside 23.06.2006., 06:33:04)