To bi bio ukratko najveci politicki presedan, a sto je najludje, djeluje mi prilicno ostvarivo.

17.12.2005. mnoga lica ima ovaj grad i u hodu ih otkrivam. na noge lagane ranom zorom, u parkove uz jezero gdje mjesta bujnih imena ozivljavaju ljudi u pokretu. svakodnevno listam knjizicu o hangzhou i uvijek se iznova cudim toj mastovitoj percepciji prirode. na primjer, posjetite li hangzhou dozivjet cete " proljetnu zoru na prijelazu su ", " povjetarcem uzibane lotose u vrtovima quyuan ", otpustite svoju sjenu pod " jesenjim mjesecom ponad mirnog jezera ", ljubite na " razbijenom mostu gdje snijeg zaostaje ", otvorite se za " raspjevane zrikavce u vrbama " i uz " vecernje zvono s brda nanping " ne zaboravite nahraniti " zlatne ribetine u cvjetnom jezercu " pa dok prolazite, korakom kratkim uz " lanterne koje odrazavaju svu ljepotu mjeseca ", stici cete do podnozja " vrhova koji paraju nebo ", ali ne zaustavljajte se tu jer ceka vas " most brokatne vrpce ", " eho iz samotne doline ", " paviljon zdralova ", " pecine zutog zmaja i purpurnog oblaka ", " tigrov zdenac ", cudesna ptica feniks, kornjace koje zive tao, voda, voda, leteca voda, shui fei... ali ipak nesto najludje u ovom hot potu jesu sume oko hangzhoua. evo vec nekoliko dana za redom tragam za jednim niskim covjekom kojemu samo ime i lice znam, ali ne mogu ga naci. cujem da je majstor borilackih vjestina, putuje kinom i daje ljudima drevnu mudrost. put me naveo u obliznju sumetinu koja je vec s prvim zrakama svijetla ispunjena svim ljudskim, mozda bolje reci, kineskim navadama, jer mislila sam da znam sto sve moze biti ljudsko... sada mi je jasnije. danas. danas sam uzela oblik zmije i suljala se obraslim putevima i gajevima u kojima ljudi obavljaju svoje svakojutarnje umivanje. sto vam sve pada na pamet kad kazem umivanje? protezanje do neba, slusanje svog disanja, ozivljavanje usnulog i krutog tijela, spajanje svih mogucih duhova, svega pod kapom nebeskom, kroz covjeka, kroz tih nekoliko milijardi stanica koje trebaju zeleno, trebaju zuto i crveno, trebaju sada. a ja trebam biti stopljena, svezati svjetlu kosu, prikriti oci, spustiti teziste, koracati tiho jer u protivnom razbucat cu to jutarnje sijelo. kao mali polutan, provirujem kroz granje, a iz svakog grma netko se glasa, salje svoj dah stablu, zraku, svijetu. i sjetim se one meni drage recenice " I sound my barbaric yawp over the roofs of the world " ouaaaaaaaaaa haaaaaaa hnnnnnn taaaaaa ta suma ujutro zivi zivot koji nakon nekoliko sati prestaje. u devet sati ujutro ostaju samo ptice, i to one slobodne, jer ljudi svoje ljubimce u krletkama povedu kuci, ostaju stabla sa svojim korijenjem, a oni do tad ukorijenjeni otplutaju u donji svijet, ostaju pjesnici i pjesme na stijenama, ostaju starci i njihove majiang plocice, ostaju oznake na granama koje obavjestavaju one meni slicnima da ne tumaraju sumama jer tu zive ljudi sa svojim vrtovima, psima, svojim zdjelicama i molitvama. pa sto onda uciniti? sve su sume ovdje u biti veliki parkovi i imaju svoje poplocene puteve, svoja korita, ali ljudi vole sici, pa silazim i ja. tik do kamene staze zovu me stabla i neizgazeni puteljci, dvorane na otvorenom, vrtovi sa sojom i salatom, rubni dijelovi grada koji guta. danas je ujutro kroz tu sumu protutnjilo sigurno nekoliko tisuca ljudi. i svatko je sa sobom donio svoj mali ritual, svoj dorucak. netko je zapalio stapic i poklonio se precima, otpjevavsi pritom pjesmu suncima, netko se zavrtio oko svoje osi, otpuhnuvsi qi do vrha maca, neki, mnogi, a pogotovo zene predale su se ritmu kineskog popa ili neke tradicionalne melodije. zanimljive su mi starije zene koje njeguju drevne forme plesa, ima u tim pokretima tijela puno mahovine i sedre, starokineskog snjofa. u gustisu, medju stablima i na tvrdo utabanoj zemlji jedan je stariji covjek pricao sa svojim qiem, polako iskusavajuci silu tezu, ulazeci u meditaciju cinilo se kao da jase na ledjima zmaja. mogla sam tako ostati satima, promatrajuci ih sto rade, no krenula sam dalje u dan prisjetivsi se rijeci malog kineskog prijatelja: zelis li upoznati staru kinu, budi brza. a sto znaci brzina u ovom svijetu? malim stepenicama penjati se unedogled..... judi moji

Iluzija da bi drzavni politikanti mogli voditi banke nas je skupo kostala, a najludje je kako se sasvim ozbiljno razmislja o spajanju 2 domace banke u jednu.

Najludje je da GONG-ovci priznaju i ove zadnje u nizu neregularne izbore gdje vampiri i umrli glasaju.

za raliku od svega sto sam do sada procitao, navedeni tekst je prvi u mome zivotu koji je direktno, dok sam citao sta tamo pise, rusio i od nule gradio potpuno novi sistem u meni... bio sam potpuno svijestan cinjenice sta i na koji nacin se dogadjalo, bez ikakve analize i kritickog misljenja koje inace upraznjavam nakon primanja novih cinjenica, a ne u " real timeu " dok primam informacije... kasnija analiza, koja se odvija i dok ovo pisem, je donijela takve " rezultate " da to nadilazi i najludje spoznaje koje sam imao ne tako davno, samo tjedan u nazad... kada ce prestati, ne znam, generalno receno i ne bih da prestaje ako bas ne mora; o)

Ma najludje su nih dvi, heh, pozzzzzzzzzzzzzzzzzzz

najludje je sta se ona cudi odakle cure infomacije? to sta sanader, polancec i drustvo pjevaju joj ne pada na pamet. a onda se poziva na cicka koji je poznat po istinitin i provjerenin tvrdnjama, vidili smo samo kako je bija u pravu sta se tice laptala. majketi koja bagra ne virujen da ce nan bit puno bolje kad alternativna opcija dode na vlast, al nista mi nece ovi dan pokvarit, a iman filnig da ce bit jos bolje. tribalo bi je osisat, skinit golu i javno je itat gnjilin pomama i paprikama. ok, mozda ne skinit golu.

Najludje, davala ih je ko od sale.

Dobio je posao puno bolje placen nego li se mogao nadati a sto je najludje - nije uopce dao molbu za taj posao.

Najludje je to šta ja jako teško nadjem cvike jer iman malenu usku glavicu pa mi je sve veliko:)... Jedan mi je lik reka kod kojeg san kupovala da ne zna di ću ih ja nać, stvarno teško kaže on meni... pa san na banku ispod njegovog našla jedva jedvice

Evo nama nase " neovisne " Croatie, sa dugom koji premasuje i najludje bahanalije Jozine YU.

PS: Najludje je kada hrvatski " anti-fasisti " protestiraju protiv rehabilitacije Draze Mihailovica u Srbiji.

Kada sam ulazio u one najludje godine tj. dvadesete imao sam samo 85 kila na 194 cm visine, bavio se razlicitim sportovima, tri treninga dnevno.

Tako sam ja od cetvrtka do jucer bila u Dumboki, u uvalici gdje ja imam svoj kutak, svoj mali kucerak, u kojem ja dozivljavam neke svoje najljepse, najludje i najuzbudljivije trenutke.

Ovo je najludje sto sam u zadnje vrijeme procitao iz ove zemlje gdje je pamet rekla zbogom vec odavno.

Ali, posle jedno sat vremena bas kada je pocelo dejstvo Alkaloidovog Metadona, ja osecam da sam zestoko super pokriven psihicki, mnogo sam raspolozeniji, " podignutiji ", vedriji, cistija mi je glava i sto je najludje, sklapanje ociju sve vise slabi i slabi

Eto.. mladi grinch.. nije pokvario sve, osmijeh je idalje na licu, pogledom trazim one oci koje se smiju i duboko se nadam da je svima vama ovaj period godine vesel i da se spremate za onaj 31. kad ce biti najludja noc u Staroj godini i najludje jutro u Novoj

On je totalka pozitivni ludjak, najludje mi je bilo kad je priča nam nešto u stanci izmedju pisama a te riči su toliko bile spetljane da smo umirali od smija

Adrian i rodak Luka Blesiranje kod moje krizmane kume i mog kumceta Nas 3 rodice Sastali se Bracani Cakule sa dragom Maggi i njenim Nevenom 2 Palacinkara " kod bake Marije Antein rodendan Jedno lipo druzenje izmedu: 3 trogirana, 4 blogera i 4 forumasice mama-mami foruma Najludje jutro ovog lita, 3 bracanke Veselo drustvo na Drveniku Malom Angellov rodendan Da ne pretjeram zavrsavam lito sa slikom koja pokazuje kako se covik totalno promini u dodiru sa frisko pecenom janjetinom Fala svim dragim ljudima koji su dio naseg zivota.

sad smo prisli i na jame? ja san prica o nekretninama. usporedjivat brojke iz onog i ovog rata je besmisleno, pogotovo sta je ono bija svjetski rat, a ovo lokalni okrsaj. vise je partizana izginilo u jednoj bitci nego branitelja sve skupa. ne omalovazavn zrtve nego samo pojasnjavan. u jame su padali jer su u jame bacali. rat postoji samo zbog jedne stvari, ratnog plijena i kad se taj pocne grabit padaju u vodu i cojstvo i junastvo. i sta je najludje najveci komad zagrize onaj koji rata vidija nije, kerum recimo.

Ti se 100 % salis.Ali u slucaju da netko ovaj tekst ne bi shvatio ozbiljno treba reci da je Hrvatska sa pola stanovnika Pariza uspjela izvrsiti (ludjacki skupu) " decentralizaciju " na cca 500 kojekakvih opcina, zupanija i gradova.Sto je najludje u Zagrebu su stanovnici 1 (jedan komad) zgrade koja ima 5000 stanovnika sukladno tome sasvim obespravljeni

et swe je sad wech zawrshilo... swe je gotowo i ne mogu rech da sam bash sretna zbog toga... jesam, sretna sam jer nema wishe muchenja, al sam jako tuzhna zbog rastajanja s razredom... jaaaako, jaaaako jucher ujutro se mi skupili pred shkolom wech u 6... i obukli majice, ono swi iste, znate wech kak to ide jel... (btw, nashe su majice bile naj, naj) i u pola 8 je bio isprachaj, nashe shkole... prije toga smo bili s raskom u razredu, dali joj poklon, josh prichali s njom i tak... bash je bilo onak tuzhno kad smo joj dali poklon i kad je bilo zadnje zwono pa kad smo izlazili wan, nash razred... ochi su mi se par puta napunile suzama i skoro sam zaplakala, al sam se skulirala... iako mi je uzhasno bio bed... nisam htjela da taj dan NIKAD zawrshi tak mi je super bilo sa swojim razredom, swi zajedno... i onda nakon tog zadnjeg proziwanja pred shkolom smo ostali pred shkolom, otishli po cugu i onda je pochelo ono gadjanje brashnom i jajima to je bilo bash fora, swi smo bili prljawi od toga, al neka... zadnji dan je i treba nam bit tako... ludo, ludje, najludje nacugali smo se i onda su doshli i ostali maturanti pa smo swi bili u twrdji... i onda smo lagano promenadom ishli prema trgu, tam se pleso ' onaj kwadril (neznam kak se pishe), a za to wrijeme smo ja, tina i deja otishli po josh cuge i onake pijane sramotile se po gradu mislim, tina pogotowo... ona se bash napila ko krmacha ja sam se isto napila (pa bozhe moj) i bash mi je super bilo... poslije smo narawno ishli na kopiku, katakombe... i bili u shatoru i josh cugali i plesali i tak... i swi otishli chiku, kao malo odmorit i onda smo se opet naweche nashli (al nazhalost ne swi) i opet u shator... al nismo nesht dugo bili jer nije bash bilo ljudi kolko smo ochekiwali da che bit, josh je i glupa kisha padala pa je swe ispalo ne bash najbolje... wech oko pola 2 sam doshla chiku... al swe u swemu, bilo mi je SUPER cijeli dan ja bi josh jednom to ja sam sad doshla chiku iz swatowa, bilo mi je malo dosadno, nisam pila (nije mi se dalo) i stalno sam mislila na jucherashnji dan i na tak neke gluparije pa nisam imala wolje nizashta... starci su josh ostali tamo, a ja i seka doshle chiku i sad sam sama i tak... opet si razmishljam tak malo.. bash se chudno osjecham... zhelim ostat u owom wremenu u kojem sam sada... srednja shkola i te sheme al znam da to wishe nikad neche bit i et chim pomislim na to izbediram se... wech mi sad fale swi iz razreda, wech sada bash sam u kurcu... waljd che me proch to brzo jer ne wolim owaj osjechaj, onda nemam wolje nizashta pa sam swa neka... ma neznam.. stwarno neznam shta bi mi sad moglo pomoch, nishta josh sam se sad (dok sam se wozila autom chiku iz swatowa) sjetila maturalca (opet ja o maturalcu, jebiga moram)... kad smo se wozili ono po nochi, yoooooooy... heeeeelp, puknit chu od tuge dobro, znam da se sad tak osjecham zbog kraja shkole i swega toga, al zhelim da taj osjechaj nestane... kak mi je teshko uopche prichat o tom (kraju shkole), danas me u swatowima bash sestrichna pitala jel ti teshko, zamalo sam se rasplakala, onak glas mi je posto ' drukchiji i osjetila sam suze u ochima zhelim se swega toga sjechati NARAWNO al kak bi ono rekli; sjechati se bez bola... a waljda che prestati uskoro... ja se nadam.. ne smijem tugowat, moram bit sretna jel ' da?? sad chu ja za koji dan bit opet ona stara sretna JA widjet chete...

Kad sam letio iz Teherana za Dubai, nadletjeli smo vjerojatno najludje gradiliste na svijetu, a tamo se gradi ni manje ni vise nego sam svijet.

Ma sove, sove... sove su najludje pticurine: D legende: s

I sto je najludje, ni sami ne vjerujete da se to dogadja, toliko ste u intezivnosti iskustva da ste u kompletnoj nemogucnosti shvatiti, ili uopce pokusati bolje receno, ono sto vam se dogadja.. nemate vremena razviti niti osjecaj, misao, koncept, ista sto bi ste mogli uputiti kao odgovor toj kolicini informacija koju primate..

U Legolandu u Billundu Vas očekuju brzina, napetost i najludje stvari.

Najludje zivim i najbolje se zabavljam tek sad nakon tridesete, i skoro svi moji vrsnjaci isto

Dosao si ovdje Gdje je najnezahvalnije bilo doci Ovdje gdje je najludje bilo stici Ovdje gdje je ipak najjunackije bilo nici Jer ovdje se ne zivi samo da bi se umrlo Ovdje se i umire Da bi se zivjelo

Georg: Pomislio sam da su jedine normalne osobe u celom Magdeburgu, a ujedno i najludje, pa sam hteo da sviram u njihovom bendu

Meni je samo zelja da kad odem Bogu na ispovest, ako toga ima, stanem mirno pred Njega i kazem - ako sam gresio, cinio sam to zato sto sam mislio da cu Te tamo naci, ako sam podigao ovaj kamen i pomirisao ovu travku, cinio sam to zato jer sam mislio mozda Si tamo, ako sam i najludje stvari uradio, ucinio sam to zato sto sam bio vodjen onim cime si me obdario, a verujem da su to jedini ispravni putokazi od mene ka Tebi.Jer da nesto od toga nisam uradio mogao bi mi danas reci " eto bio sam tamo a ti Me nisi video ".