I na tu smo anomaliju često upozoravali, rugajući se činjenici da se dio najniže mirovine za godine staža iznad trideset umanjivao 50 % u odnosu na najnižu mirovinu ostvarenu s trideset godina staža.

Međutim, svi takvi korisnici malih mirovina, ostvarenih po novom zakonu, umjesto takve male mirovine primaju zajamčenu najnižu mirovinu, koja ove godine, počevši od 1. srpnja, za 15 godina staža iznosi za sve 767,74 kune mjesečno.

Najniža mirovina Članak 31. (1) Korisniku invalidske ili obiteljske mirovine koji je dijelom ili u cijelosti ostvario mirovinu prema odredbama ovoga Zakona, a mirovina je manja od najniže mirovine odredit će se najniža mirovina prema stavku 4. ovoga članka. (2) Korisniku starosne ili invalidske mirovine, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata kao i korisniku obiteljske mirovine iza smrti hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koji je ostvario mirovinu prema općem propisu, a mirovina je manja od najniže mirovine odredit će se najniža mirovina prema stavku 4. ovoga članka. (3) Hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata koji je navršio 65 godina starosti (muškarac), odnosno 60 godina starosti (žena), a ne ispunjava uvjete mirovinskog staža za stjecanje prava na starosnu mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, izuzetno od odredbi stavka 1. i 2. ovoga članka, pripada pravo na mirovinu u visini najniže mirovine određene prema odredbi stavka 4. ovoga članka. (4) Najniža mirovina pripada korisniku mirovine iz stavka 1. i 5. ovoga članaka, osobama iz stavka 2. ovoga članka i hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata iz stavka 3. ovoga članka ako oni, odnosno osobe na temelju kojih izvode pravo na najnižu mirovinu imaju priznato sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u najmanjem trajanju od 100 dana, a određuje se od osnovice koja iznosi 45 % prosječne neto plaće svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj, u godini koja prethodi godini ostvarivanja prava, a prema podacima Državnog zavoda za statistiku. (5) Najniža mirovina određena prema stavku 1. ovoga članka korisnika invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti priznate prema članku 15. ovoga Zakona određuje se uz primjenu mirovinskog faktora iz članka 80. Zakona o mirovinskom osiguranju. (6) Najniža mirovina određena prema stavku 2. ovoga članka određuje se uz primjenu polaznog faktora iz članka 78. i mirovinskog faktora iz članka 80. Zakona o mirovinskom osiguranju. (7) HRVI iz Domovinskog rata, hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i drugim osobama iz ovoga članka ne pripada pravo na najnižu mirovinu ako su oni, odnosno osobe na temelju kojih izvode pravo na najnižu mirovinu u Registru hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata evidentirani kao pripadnici neborbenog sektora. (8) Najniža mirovina određena prema stavku 1. i 2. ovoga članka kao i mirovina priznata prema stavku 3. ovoga članka ne pripada korisniku mirovine za vrijeme zaposlenja ili obavljanja samostalne djelatnosti.

Kako se zakonom i takvom prosječnom intelektualcu jamči također pravo na najnižu mirovinu, događa se da su nekvalificirani radnik i visoko obrazovani intelektualac nakon 40 godina rada u posljednjoj etapi svojeg življenja izjednačeni.

Usto, nositelji braniteljske iskaznice imaju pravo na najnižu mirovinu od oko 1800 kuna te pravo na besplatno stjecanje udjela u Fondu hrvatskih branitelja.

ukidanje povlaštenih mirovina i njihovo vraćanje pod opći propis; rješavanje položaja umirovljenika koji će mirovine ostvarivati samo iz I stupa; riješiti problem umirovljenika koji su dobrovoljno ušli u II. mirovinski stup tako da im se omogući povratak u I. mirovinski stup ako je to za njih povoljnije; uvođenje zasebnog instituta prava na mirovinu temeljem punoga radnoga staža te osiguranje takve visine mirovine koja će odgovarati činjenici da je radnik proveo u radnom odnosu puni radni vijek. najnižu mirovinu za 30 godina staža utvrditi u visini od najmanje 40 % prosječne plaće; izmijeniti formulu za usklađivanje mirovina i uvesti onu koja će omogućiti postepeni rast mirovina u odnosu na prosječnu plaću mirovine koje nisu iz radnog odnosa isključiti iz mirovinskog sustava i nadomjestiti određenim davanjima socijalnog karaktera, dodatak na mirovine tzv. novih umirovljenika uključiti u mirovinsku osnovicu kao mirovinu.

Zakonodavac je polazio od načela da je pravo na zajamčenu najnižu mirovinu element solidarnosti između korisnika mirovina ostvarenih s istim brojem godina mirovinskog staža.

Nakon naknadnih izmjena i dopuna zakona u NN-147/02, koje su u primjeni od 18. XII. 2002, uvode se za najnižu mirovinu dva nova ograničenja, odnosno umanjivanja prava.

Međutim, to nas ne treba tješiti, jer sve veći broj korisnika mirovina pa čak i oni koji ostvaruju prosječne plaće tijekom svoga radnog vijeka ostvaruju kao povoljniju ovu zajamčenu najnižu mirovinu a ne svoju stvarnu mirovinu.

Prvi je u činjenici da sadašnji Zakon o mirovinskom osiguranju svakom korisniku mirovine ostvarene nakon 1. I. 1999. jamči posebnu najnižu mirovinu, kao određeni minimum mirovinskog primanja u slučaju ako je mirovina izračunata prema prosjeku plaća ili osnovica osiguranja manja od te zajamčene najniže mirovine u svoti određenoj samo ovisno o broju godina mirovinskog staža.

Iako Vlada zasad nije prihvatila sve zahtjeve umirovljenika, uvažila je četiri glavna, a to su: - povećanje mirovina novih umirovljenika od 4 do 27 posto, - povećanje koeficijenta za invalidske mirovine, - smanjenje penala na prijevremenu mirovinu sa 20,4 na 9 posto, - koeficijent za najnižu mirovinu 0,825 za sve godine staža.

Moj zaključak: Tko je dobio najnižu mirovinu, treba dobiti manji dodatak u odnosu na one koji imaju mirovinu veću od najniže.

Najnižu mirovinu koristi oko 147.500 umirovljenika, a prosjek koji se isplaćuje iznosi oko 1.336 kn mjesečno.

Neshvatljivo je i neprihvatljivo da prosječan osiguranik koji ostvaruje prosječnu neto plaću od 5.300 kn ili manje prima takvu zajamčenu najnižu mirovinu.

Ako pođemo od tog podatka o prosječnoj plaći (5.300 kn neto) koju je ostvarivao prosječan radnik i uplaćivao doprinose punih 40 godina te mu se kao jamstvo priznaje pravo na najnižu mirovinu koja za 40 godina iznosi 2.263,60 kn mjesečno, sve je jasno.

Čak 147.539 umirovljenika ima pravo na najnižu mirovinu, koja se utvrđuje s obzirom na godine staža.

Kako smo po rezultatima i TABLICI RASPODJELE ostvarili pravo na prosječnu plaću 3.750,00 kuna, onda bi od toga iznosa 45 % bilo 1.687,50 kuna, pa bi kao privilegij bilo dobro osloboditeljima i braniteljima dodati 500,00 kuna, da kao najnižu mirovinu imaju barem 2.175,50 kuna, ako je u odnosu na naše rezultate, otežano isplaćivati 2.300,00 ili 2.448,45 kuna.

Članovi obitelji smrtno stradaloga branitelja imaju pravo na obiteljsku mirovinu i najnižu mirovinu.

Međutim, pravo na taj dodatak nemaju korisnici najnižih mirovina, nemaju pravo na dodatak uz tu najnižu mirovinu, već im se dodatak određuje prema njihovoj stvarnoj mirovini, koja je niža od najniže.

Na kraju valja primijetiti da su u svim ispravcima propusta zakonodavca ispuštani i zaboravljani poljoprivrednici koji su ostvarivali mirovine po posebnom zakonu o Mirovinskom i invalidskom osiguranju individualnih poljoprivrednika, a ostvarivali su mirovine do 31. XII. 1998. Unatoč niskim mirovinama, novi ih zakon nije uključio u pravo na najnižu mirovinu, a propušteno im je vraćanje duga prema odluci Ustavnog suda i sada su ispušteni iz prava na dodatak uz mirovinu.

Oni će najvjerojatnije umjesto stvarno utvrđene visine mirovine dobiti zajamčenu najnižu mirovinu kao povoljniju.

Tako je npr. umjesto bivših minimalnih mirovina priznavanih korisnicima mirovina ostvarenih s punim mirovinskim stažem ali s malim prosjekom plaća uvedeno pravo na zajamčenu tzv. »najnižu mirovinu« za sve.

Sada bi takvi, a oni su i najbrojnija skupina, trebali biti zahvalni državi i proračunu koji im jamče pravo na najnižu mirovinu.

Na pitanje zašto je uvedeno kao posebno pravo »pravo na najnižu mirovinu« (a koje nitko ne postavlja), odgovor je: »Poslodavci mogu tako lakše, bezbolnije i bez znatnijeg otpora zakidati na plaćama radnike i plaćati manje doprinose na takve niske plaće za svoje radnike, iako možda stvarno plaćaju te radnike više.« U toj »igri« vara se proračun i državu, ali i radnike.

Kod toga je posebno zabrinjavajuće da sve više ljudi upada u kategoriju osiguranika, koji nažalost bivaju štićeni najnižom mirovinom a ako su radili više od 30 godina, tada imaju čak relativno manju zajamčenu najnižu mirovinu od onih koji odlaze u mirovinu sa stažem ostvarenim najviše do 30 godina.

Skoro 30 posto umirovljenika prima najnižu mirovinu, a ona je u 2010. iznosila 2.389 kuna.

Davanje samo nekima pravo na zajamčenu najnižu mirovinu potiče nezadovoljstvo unutar skupina građana s najnižim plaćama.

Primjer 2: Kvalificirani radnik zaposlen kod istog poslodavca prijavljen na puno radno vrijeme ostvaruje prosječnu plaću svih radnika zaposlenih u Hrvatskoj, prigodom odlaska u mirovinu s ostvarenih 15 godina punoga mirovinskog staža sa svim uplaćenim doprinosima u većini slučajeva također ostvaruje kao povoljniju zajamčenu najnižu mirovinu koja krajem 2011. godine za 15 godina staža iznosi 848,85 kn mjesečno.

Pravo na najnižu mirovinu imate ako ste postali korisnik mirovine (starosne, invalidske, obiteljske) koja je manja od najniže mirovine.

Kod procjene socijalne pravednosti najniže mirovine valja uzeti u obzir i činjenicu da svi osiguranici kao što su radnici, službenici, obrtnici i druge samostalne djelatnosti, koji ostvaruju prosječnu plaću zaposlenih u Hrvatskoj ili nižu, odnosno plaćaju doprinose prema osnovicama osiguranja koje su jednake visinama prosječnih plaća, ostvaruju pravo na zajamčenu najnižu mirovinu u visini koja im pripada prema njihovu mirovinskom stažu.