Spomenuti ribnjaci su jedno od najbogatijih staništa vidre u Europi, koja je ujedno najrjeđi i najugroženiji sisavac našeg podneblja.

Normalno najrjeđi, najveći i najljepši je apoen od 100 perpera, pa se njime diče i najbogatije zbirke širom svijeta: American Numismatic Society, British Museum, Ermitaž, Prado, Narodni muzej Srbije, i naravno, Bečki kabinet.

Uz najvažnije općenite podatke o fundusu, svuda je navedeno i nekoliko rečenica o zgradi u kojoj je muzej smješten i njezinoj povijesti i osobitostima te o osnivaču, načinu prikupljanja izložaka, a posebno su izdvojeni najzanimljiviji, najrjeđi i manje poznati predmeti.

Sredozemna medvjedica je vjerojatno najrjeđi perajar, ali i jedan od najugroženijih sisavaca na svijetu.

To su i najrjeđi primjerci crnogorskog novca.

Južnikoneski tigar (P. t. amoyensis) najrjeđi je među svim podvrstama sa samo 80 jedinki u prirodnom staništu.

On je danas najugroženiji, najrjeđi i najbliži rubu nestanka.

To su dijamanti u bojama, žuti, zeleni, plavi, ružičasti, i najrjeđi crveni.Za razliku od bijelih, kod dijamanata u boji nije toliko bitna čistoća koliko intenzitet boje i veličina.Pošto su mnogo rjeđi od bijelih, obojeni dijamanti postižu i mnogo veće cijene po karatu, znaju koštati i po par milijuna dolara.

U jednom trenutku debate u Velikoj Britaniji, organizacija Stonewall je također odbila posvetiti se tom pitanju, ali je pod pritiskom medija i svojih članova ipak promijenila mišljenje unutar dva mjeseca (KliK). [ 10 ] Još veći gaf je po meni napravljen u komunikaciji s medijima, kada je Marko Jurčić izjavio da je posvajanje djece najrjeđi način na koji istospolni par planira svoju obitelj (KliK). [ 11 ]

Anoreksija je najrjeđi poremećaj prehrane, ali otprilike 90 % oboljelih čine djevojke u adolescenciji.

Bezlisni nadbradac najrjeđi je od njih.

Ali takav najrjeđi gost našao bi se jedva za dvije godine po jedan, i ta kakav »niderdajčer« da natkrili u anatomiji svoga učenoga kolegu »hohdajčera«...

Najrjeđi slučaj kod ovakvih problema jest (ECU) kompjutor, na kojega uglavnom većina ukazuje a najčešće poradi pomanjkanja znanja.

Ipak, ovo je najrjeđi razlog odlaska radnika posebice u trenutno vrijeme.

M eđu onima koji znaju znanje i imaju odgovarajuće alatke, najrjeđi su oni koji cijene kada naiđu na sukladnu partnericu na nivou.

To je najrjeđi oblik ovog materijala.

Treći, oni najrjeđi, ne mogu napraviti taj pomak, jer su se u potpunosti otvorili harmoniji s Bogom i već je i pomisao da bi mogli izaći iz nje za njih poput neizdržive fizičke boli.

Parenteralni put je najrjeđi, a dokazan je samo kod ovisnika o drogama u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj koji si direktno u krv injektiraju prerađevine biljaka koje rastu u tropskim krajevima te su stoga često kontaminirane aflatoksinom (4).

Mislim da je sada jasno otkuda moja tvrdnja da su ovi apoeni najrjeđi primjerci starog crnogorskog novca.

Najrjeđi je vižlin iz 1754. godine.

Neki ga jednostavno otmu, neki ga uzmu na perfidniji način, nekome ga (npr. onima koji imaju lijepe penzije već u svojim 40 - tim godinama) vi svojim radom zaradite, svijesni da ćete kada sami odete u mirovinu umrijeti od gladi, neki ga posude i ne vraćaju, a najrjeđi su oni koji ga pošteno zarade.

Najrjeđi tip kovanog novca predstavljaju probni otkovi.

Sredozemna medvjedica jedan je od najugroženijih morskih sisavaca te vjerojatno najrjeđi tuljan, ima ih još 500 - 600 na svijetu.

- kad mladi zbog znatiželje krenu prema ljudima (ovo je od svega navedenoga najrjeđi

Primjerice, ugledni njemački tjednik Autobild Mazdu već godinama vodi na samom vrhu svoje ljestvice, dok su kvarovi tijekom maraton testova kod Mazdinih automobila uvjerljivo najrjeđi.

Srčani i moždani udar su najrjeđi na svijetu, a debljine kao da nema.

Od sivog do punog spektra Općenito se prirođeni poremećaji dijele na 3 velike skupine, a to su dikromazija, anomalna trikromazija te akromatopsija, monokromazija ili potpuna kolorna sljepoća, koja je najteži, ali i najrjeđi kolorni poremećaj, a odnosi se na akromatski, odnosno bezbojni vidni odgovor prema kojem pogođene osobe vide svijet u nijansama sive boje.

Tu se najednom guraju mnogi odlomci odgledanih filmova; od kojekuda napabirčeni beznačajni podaci; svakojaka pitanja na koja nikada nisam dobio odgovor; banalne informacije; francuski crni val i ogromna ozonska rupa nad Antarktikom; dvije priče iz davnine: Kako je Potjeh tražio istinu, priča koju je napisala prelijepa majka šestoro djece Ivana Brlić-Mažuranić i Rashōmon, priča koju je napisao prelijepi mladić komplicirane psihe Akutagawa Ryūnosuke; čudne i nevjerojatne činjenice, na primjer ona da rajčicu uvozimo iz Makedonije, a imamo je sasvim dovoljno i u Hrvatskoj; kulturni skandali, recimo onaj koji je u zajednici filmaša izazvala jedna filmska kritika bez prave argumentacije i bez prave želje da se taj i taj film promotri samo kao film, a ne samo kao film tog i tog autora; svečano, ali sablasno rasvijetljeno nebo nad Zagrebom prije mogućeg bacanja bombi; odlasci s tatom u podrum za vrijeme uzbuna zbog zračnih i općih opasnosti apokaliptične 1991. kad je u Hrvatskoj bjesnio rat, ali i osjećaj sreće zbog toga što su ti odlasci bili nepotrebni jer se Željezničkoj koloniji (bez obzira na obližnju kasarnu na Borongaju u kojoj su bili smješteni vojnici tada već neprijateljske Jugoslavenske narodne armije) nije ponovila veljača 1944. kad je na fašnik za vrijeme savezničkog bombardiranja aerodroma na Borongaju stradala tipična željezničarska kuća u kojoj je živio moj djed Juraj Globan, zvan Jura, koji je poslije bio prisiljen izgraditi novu kuću; tvrdokorne rasističke predrasude bijelaca o crncima i Romima, to jest Ciganima, ili Cigićima, kako ih zovu moji vršnjaci u četvrti Maksimir, čije je indijsko porijeklo po svemu sudeći posve neupitno; nadasve napeta alternativna medicina i terapija čajem, pogledima, travama, dodirima i mastima u Samoboru, koju za malu nadoknadu u stihovima primjenjuje privlačna punašna pjesnikinja bez inspiracije; uznemirujući noćni i dnevni snovi koji se, nasreću, nikada neće obistiniti; neobično uporna, žestoka, svakodnevna nevina maštanja o novom crvenom džemperu s plitkim V-izrezom; napredni i obrazovani simple smart pristup čitanju, za sada rijedak u cijelom svijetu, a najrjeđi u Hrvatskoj; talijanski neorealizam i prvoklasni restorani koji niču na sve strane; bivša zagrebačka kina nazvana po planinama s područja ex-Jugoslavije; gimnazijska ljubavna histerija ljupke djevojke Mateje koja je u međuvremenu postala poznata glumica i koja je nedavno, ' ' pa makar je sad, evo ovaj čas, napale sve hrvatske feministkinje ' ', hrabro i otvoreno izjavila za jedan zagrebački feministički časopis da uopće nema potrebu biti ' ' dežurna feministkinja ' ' jer je ona cijeli svoj život okružena posve normalnim muškarcima koji je ni na koji način nikada ne ugrožavaju i pred kojima ne mora braniti svoju ženskost; avangardna poezija u područjima planeta u kojima više nije moguć nikakav razvoj, a kamoli razvoj poezije (otkud mi sad ovo?); uvid u specifičnu arhitekturu zagrebačke Željezničke kolonije u četvrti Maksimir; punk glazba koju sam nekada volio, pa i sada je ponekad volim, a bio sam, uostalom, i umjereni simpatizer pankera u gimnaziji; čudna, tajnovita i zabrinjavajuća nemogućnost pobuđivanja istinskog estetskog užitka, pa čak i najboljim stvarima, u ljudima hladnog, proračunatog i nervoznog karaktera; Masanobu Fukuoka i alternativna poljoprivreda u Japanu bez kemijskog silovanja tla; art filmovi i trash filmovi; patološki debeli taksist; raznorazni filmovi A-produkcije i B-produkcije; siromašni i ofucani kradljivci biciklā; očaranost neobrazovanih, poluobrazovanih i obrazovanih ljudi banalnim i sve banalnijim zabavama; slatki noćni život; turbofolk glazba; zbrkana povijest margarina; imbecilna ili nespretna novinarska pitanja u novinama, na radiju i televiziji, na koja sugovornici odgovaraju uglavnom nespretno; sve moje reklame i reklamni džinglovi koji ostavljaju gorak okus promašene, ništavne, prolazne urbane egzistencije koja se guši u vlastitom smeću i površnosti; tužna sjećanja na nekadašnja znanja o kojima sada ne znam ništa ili znam vrlo malo, te stoga istodobna ljutnja na sebe i osjećaj krivnje zbog brzine kopnjenja obrazovanosti koju sam tako mukotrpno stjecao i stekao u studentskim danima, a zatim je lako izgubio; Cioranov cinizam izazvan ružnim, trivijalnim življenjem većine svjetske populacije, a osobito Parižana; neopravdana zagonetna nesklonost jednog likovnog kritičara prema apstraktnoj slici Mrkva samo zbog privatnog animoziteta prema autoru tog ulja na platnu (ovu mi je anegdotu ispričao Emil, a imena slikara koji je dobio negativnu kritiku više se ne sjećam); sveopća, žestoka, histerična jagma za pozicije i moć o kojoj mi je također pričao otac kad sam bio mali, a koju i ja sve češće posvuda zapažam, osobito otkad sam zaposlen na radiju; mnoge onespokojavajuće slike i fotografije; sve vidljiviji izostanak usporednog pristupa raznim ljudskim disciplinama i djelima; jedva zamisliva komparatistička rasprava o dodirnim točkama između Picassove Guernice iz 1937. i Campbellove paradajz juhe Andyja Warhola iz 1968., rasprava čiju je neopravdanost, nezamislivost pa i nemogućnost u jednom burnom razgovoru s Vandom istaknuo Emil, dok je Vanda tvrdila da je ta rasprava možda ipak vjerojatna, no svađa je izbjegnuta tako što su zajedno skuhali juhu od rajčice i kukuruzne žgance te tu crveno-žutu kombinaciju pojeli za ručak ismijavajući mogućnost svađe između njih dvoje; kontinuirani ' ' leptirići u trbuhu ' ' (taj izraz čuo sam prvi put od Tine) od onog jutra kad sam se u redakciji zaljubio u Tinu; dvadeseto stoljeće kao neki kolaž, kao neki šašavi Fellinijev panoptikum u ludoj vrtnji svijeta; burni početak dvadeset i prvog stoljeća kao sve brže i brže ponavljanje sumanutih grešaka iz prethodnog stoljeća; kratki odlomci vlastita života kao nagli, ali mutni bljeskovi iskorištenih toaletnih listića na kojima ću ipak, jednom, nikad ne znaš, Marko, možda nešto suvislo napisati; nepotpuni filmovi nakon žestokog alkoholiziranja s Tinom na moru prošlog srpnja; nedavno pročitani šašavi članak u dnevnim novinama o neobjašnjivo neopravdanom izostavljanju nekih radnika i njihovih kvalitetnih radova iz jedne antologije suvremene europske proizvodnje srebrnog čelika (autor članka nigdje nijednom riječju ne objašnjava što je to, zapravo, srebrni čelik); intenzivni početak 21. stoljeća koji iznenađujuće podsjeća na kraj 20. stoljeća, koje je završilo zadnjim danom 2000. godine, a ne zadnjim danom 1999. godine na kojoj je inzistirala u elementarnu matematiku neupućena masa ljudi širom globusa pa su tako mnogi dvaput slavili ulazak u 21. stoljeće uz svesrdnu pomoć lukavih trgovaca.

Postoji uvjerenje, prošireno u popularnom tisku, daje silovatelj psihotični stranac koji će iskrsnuti iz mraka, lako se i to događa, taj tip napadaje daleko najrjeđi od svih seksualnih napada.

najlakše i najbrže uči djelovanjem, iskustvom na svojoj koži pamti ono što sam isproba, vježba ili prepiše u razgovoru često koristi riječi koje se odnose na pokret i tjelesne osjete (Jaka ti je to stvar Smrznuo sam se) predmeti i aktivnosti za koje je motorički tip talentiran: tjelesni, sportovi, kemija i fizika (eksperimenti) to je najrjeđi tip