Ja sam vođen sloganom, - AKO SMO ŽIVI, MOŽEMO MJENJATI STVARI > - Kako ovaj blog pripremam nekoliko dana, u međuvremenu se dogodio i taj razgovor sa psihologicom u vrtiću-jaslicama u kojem boravi moj sin, i jedino što mogu reći da nisam bio oduševljen, naprotiv, razočaran sam većim djelom razgovora, - mene jedino zanima moje djete, moj mali princ i jedino što sam ih molio je to da ako se pojavi bilo kakav problem da me obavjeste, jer sam zakinut i za najvažniju informaciju od majke, a to je zdravlje mog anđela.Iako često nazovem i pedijatricu (med. sestru) radi informacije o zdravstvenom stanju svoje košutice malene, no ne čini mi se nešto pretjerano voljna razgovarati, uvjek kada je nazovem (uvjek nazovem isti dan kada znam da je " supruga " trebala doći s malenim na kontrolu ili kad se nešto dogodilo-ovo zadnje je puno češće) kaže kako je maleni dobro, da dobro napreduje (9,5 kila-uskoro 16 mjeseci), da je vesela beba.., a ja svoje djete ne smijem vidjeti i po 6,7 ili više dana (" žena " pak kaže) iz razloga što maleni ima temp., kašlje, povraća, ne spava dobro, ne jede, zadnjih nekoliko mjeseci ga muči " bronhi ", prehlade česte i što ja znam što sve ne i tako često navodi laži (izmišlja razloge) da ne vidim svoje djete (zapravo, nikako da im se poklope priče, pogrešno se dogovore, zapravo se pitam tko tu koga štiti i misli li pri tome uopće netko na mog malenog anđelčića????????), - ovo su bili grozni razlozi, a smješni razlozi su npr. kiša, ako je vani loše vrijeme također bivša ćesto puta želi odgoditi susrete djeteta moga i mene (nekoliko je puta i uspjela). Osim toga, ako je beba zdrava kao što to sestra u domu zdravlja tvrdi (sve to da zaštiti majku, a ne djete-užas), zašto je onda maleni dva puta tjedno kod doktora, ćesto i na hitnoj, a ono što je najgroznije i najbešćutnije, majka djetetu otima pravo na oca, na to da bolesno djete posjeti otac i da bude makar malo uz njega i da ga zagrli-toliko sam nesretan i tužan????????? - Koliko je samo nepravde učinjeno mom djetetu malenom i bezpomoćnom, koliko on mora trpjeti, do koje granice ta ženina bezosjećajnost seže, što se događa u glavama takvih ljudi, ma koliko samo pitanja poteže takvo ponašanje prema djetetu, kako same " majke " tako i cjele njene obitelji, te svih državnih i inih službi kojima je, ako ništa drugo, onda barem u opisu posla da zaštite nemoćno djete prije svega, zatim i roditelje, oba roditelja podjednako, a ne samo majku, - ja ću napraviti sve što je u mojoj moći, pa i iznad granica mogućnosti, samo da zaštitim svoje djete, on je moj život i moje istinsko božanstvo > > Evo najsvježijeg primjera-užas i bezosjećajnost..., - u četvrtak je " supruga " obećala mojem anđelčiću i meni da možemo u subotu biti zajedno 2 sata, (od 9 - 11 h, supruga traži da se nađemo u parku), najprije ugledam svoju košuticu s povezom iznad ljevog oka i trći mi u zagrljaj sa širokim i sretnim osmjehom na svom najslađem obraziću (beskonaćan osjećaj sreće što konačno vidim svog anđela i što se napokon možemo čvrsto zagrliti, što smo napokon barem malo zajedno), pitam suprugu što se dogodilo, a ona kaže kako se malo udario, te da nije ništa strašno (naravno da joj ne vjerujem, jer znam koliko je neodgovorna i nesavjesna osoba, odnosno roditelj, i nažalost, naše djete, odnosno zdravlje mog sina koje je iz dana u dan ugroženo, dokaz je mojih tvrdnji i užasno sam nesretan zbog tog) Kako je bila tada subota, odmah u ponedjeljak posljepodne nazvao sam pedijatricu koja mi kaže kako će beba imati mali ožiljak, ali da je sve u redu, no kako sam ja i u ponedjeljak trebao u 16:30 biti sa svojim medenjakom 2 sata, u 15:05 h me nazove supruga (dakle sat i pol vremena prije no što sam trebao vidjeti svoje lane) i kaže kako je maleni još u subotu dobio i temp.39, te da ide s njime kod doktorice i da ga ne mogu vidjeti, tada me počeo obuzimati hladan znoj i samo sam čekao da prođe određeno vrjeme (da završi pregled), pa da nazovem u ambulantu i da čujem što se događa i to je bio taj poziv gore već naveden oko 18 h kada sam razgovarao sa med. sestrom koja mi je rekla kako će beba imati mali ožiljak iznad ljevog oka, te da maleni moj anđeo ima temp.38, da ga je uhvatila viroza, da na nepcu ima dvije afte (koje nastaju prilikom pada imuniteta, a kada sam to kasnije spomenuo bivšoj, rekla je da je baš briga), ali da je sve u redu i da se ništa ne moram brinuti, pa se ja pitam što je to u redu, temperatura 38, pad imuniteta, povez na oku-razbijena arkada i ožiljak na malenoj bebi, kako da ne budem zabrinut...?????? Još sam nekoliko dana prije sveg tog upozorio suprugu kako mu uporno stavlja premali body, koji ima samo jedan gumb i koji mu se stalno otkopčava i kako mu sve izlazi iz hlačica, te mu tako ostaju leđa i trbuščić goli, na što je ona rekla - " onda dobro, bacit ću ga odmah u smeće ", zanima me kako to nije sama primjetila, a i vani se u zadnje vrijeme izmjenjuju tri godišnja doba..., - očito nije bacila na vrijeme taj body kada se uspio tako razboliti - Svi nešto kriju i prikrivaju, a sve to na štetu moga djeteta (bivša oduvjek, a sada i pedijatar-sestra