Bol, bol i samo bol, pitam se zašto nas ostavi naše najvoljenije biće koje nam je toliko ljubavi i snage dalo, uvijek sam govorila da si ti moja prva i najvoljenija unuka.Prvo ti Roberta, jer ti si prva i uvijek ćeš biti prva dok god baka živi.Prve riječi, baka je bila s tobom, prvi koraci, baka je bila s tobom, prvi osmijeh opet je baka s tobom, sve prvo si pokazivala među svima i svojoj baki jer morali si znati da te baka voli, da se baka raduje s tobom, da je baka uvijek tu.I zadnje trenutke života tvoga ponovno je baka s tobom, zadnji stisak tvoje male ruke na bakinoj ruci, zadnji poziv mami i svojoj baki.Nije baka bila svjesna da je to veče zadnji susret, da ti zadnji put drži ruku, da ti se zadnji put obraća.A ti si do zadnjeg trenutka znala da sam ja kraj tebe.Volim te i voljet ću te dok živim, dok postojim, dok dišem, jer znam da si i ti uvijek sa mnom, samo tvoj lik baka ne vidi, ali baka to osjeća, osjećam da si na slici i da me pogledom pratiš, dok vjetar miče lišće blizu mene, znam, da si i ti tu da mi tiho šapćeš, bako tu sam blizu, tu sam kraj tebe, neplači bako, obriši suze.VOLIM TE BAKO, VOLI I TEBE TVOJA BAKA, ANĐELE MOJ