To je bila masovna pojava (ubijanje vremena), a pri tom gotovo i da zaboravljamo da se to i dalje nastavlja, naročito kod mladih ljudi da ubijajući svoje vreme ubijamo svoju najveću i najvredniju imovinu. 2 Ratko Božović određuje dokolicu kao vreme u kome čovek posvećen samoći i meditaciji (kontemplaciji) razvija sopstvene duhovne i telesne potencijale. U stvari, dokolica je forma tišine koja je preduslov za shvatanje realnosti i za stvaralačko pregunuće. 3 Dokolica se, isto tako, može definisati i kao mogućnost otkrivanja ličnosti na kreativan način, jer vreme provedeno u dokolici, razvija kod čoveka raznovrsne potencijale, kao što je sposobnost za razonodu i relaksaciju sopstvenog tela, svesti i osećanja (u samoći i/ili u druženju sa drugima). Otuda, dokolica predstavlja vid egzistencije koja je dobrovoljno odabrana kao najbolji način čovekove samorealizacije...