Sad zamisli koliko su pojedinci nakupovali kamenjara po Pelješcu a nebu ni cestu dobili a kamoli most..... Zato se oni za most bore, briga njih za ostalo..

Kčerima smo nakupovali koda je Sv. Nikola kapitalist.Starija kčer je još davno prestala vjerovati u njega.Jutros sam probudio mlađu sa rečenicom: " Bio je Nikola, ajmo vidjeti što je donijeo? " Kad se napokon digla i došla do poklona od Sv. Nikole, samo je hladno komentirala: " To je mama kupila " Pomislio sam, a jebiga ipak sv. Nikola ne postoji

Sateliti političke elite HDZ-a nakupovali su u bescjenje goleme prostore na Pelješcu koji bez mosta nemaju nikakvu, ni vrijednost, ni perspektivu.

Još kad se doda stanovi na poklon, neki su nakupovali po tri stana.

Na osvježenu temu stižu i komentari kako su se Feralovi urednici nakupovali nekretnina i dionica, dok se s druge strane kaže da su " generacijama čitatelja značili više nego što je ijedna druga tiskovina na prostoru bivše Jugoslavije značila svojoj publici ".

Kad smo stigli u Križevce, svatko je, nadam se, otišao kući pročitati sve te silne knjige koje smo nakupovali.

Imamo na tisuće svjedoka koji tvrde da ste im upropastili tvornice, da ste u ratu izravno surađivali s neprijateljem, da ste opljačkali umirovljenike i štediše, da ste inzistirali na lažiranju nogometnih i košarkaških prvenstava, da ste se nakupovali kuća, stanova, auta i satova kao omanja županija, da ste napuhali državnu administraciju preko svake mjere, da ste svakom kancelarijskom štakoru dali status teško ranjenoga branitelja, da ste kapitalne infrastrukturne projekte dodjeljivali po rođačkim i kumskim vezama, da ste preko Fimi medije isisavali novac iz javnih poduzeća za vlastitu korist, da ste namjerno sklapali nepovoljne ugovore s Mađarima, da ste po austrijskim kuplerajima prali novac i ugovarali štetne poslove, da ste svjesno upropaštavali pravosudni, zdravstveni i obrazovni sustav, da ste javna poduzeća pretvorili u ubožnice za nekvalificirane pouzdanike, da ste...

Neven daje i nove podatke, kaže da su stranci podosta toga nakupovali, hvataju se u koštac s ruševinama pa se svake godine obnovi desetak kuća.

u redu je subvencionirati cijenu vrtića obiteljima s malim prihodima ali zašto da pr. neka obitelj koja mj. zaradi kakvih 6000 kuna pomaže kroz prirez plačati vrtić obitelji koja mj. zaradi više od 20000 kuna to je van pameti a često se kao razlog zašto noi ne mogu plačati vrtić navodie krediti koje moraju vraćati i sad bi im neko trebao pomagati jer su oni nakupovali nekretnina i pokretnina na kredit koliko obićan čovjek ne kupi u tri života

Bit je da se radi i služi narodu, istina, ali ne da nakon 20 godina ostanete bez kruha jer niste bili kao neki drugi koji su dok su bili na vlasti zaradili milijune i nakupovali se vila kaže Kajin i podsjeća kako je Stjepan Mesić 1995. godine napravio isto kada ga je HDZ u potpunosti blokirao.

Oni su prevezli 60 albanskih emigranata do albanske granice, a na povratku su odlučili iskoristiti putovanje, pa su u Crnoj Gori nakupovali cigareta i pića

znaći, u srijedu, bili mi u zagrebu. ja budala, idiot i sve ono.. blablabla.. nisam rekla ni jednoj blogačici da se recimo, UPOznamo... al oke. predstava koju smo išli poluknuti (u kazalište kerempuh) je bila čist oke... puno se psovalo. baš po mom ukusu... buahahahaha... blablabla.. poslije predstave smo prvo dva sata stajali tam pred kaj to god bilo. onda smo ušli.. gledali smo van goghove slike i od onih učenika bečke škole... doSAdno... svi smo zijevali, a kaj je najgore zeko nije ni ušal tak kaj sam se ja bzvz tam derala - zeko - no, nije bitno. onda kad su nas napokon pustili van smo dobili čak.. čak.. čak dva sata slobodno kaj bumo radili sranja po gradu. aha, moš mislit.. došli tu međimurci radit sranja po zagrebu... jejejejeje. martina i ja smo prvo skočile do name, pa onda se gubiti po gradu. tam f krašov il čiji god dučan (zagrebčanci nemojte zamjeriti kaj se ne snalazim al ipak to je bilo skoro pa pred tjedan dana). i tak. onda se curice zaputile tražiti dučane s bedževima... jejejeje.. ššš, neću čuti ni riječi i tak.. prošle smo bar 10 dučana i svugde su nas drugam zaputili. na kraju smo se sreli s nikolinom i ona nas je otpelala do tog stRIČeka koji prodava. tam smo si nakupovali.. eh, nemam riječi:)) ionak su svi tam te bedževe, zakrpe i one vrage kupovali.. pa reko, bumo i mi. i već smo morali natrag tam se naći pred katedralom. bilo je 15 do 17, al smo mi svejedno još i f terra novu (valjda tak) skočile.. tam sam si ja kapicu kupila.... okrenite si sami kak znate:)) muahahahahaha.. to je moja kapa.. ak niste skužili:)) i dok smo već došle van se je i martina zmislil da bi i ona jednu kapu pa je otišla kupiti.. eh.. smehek tak smo trčale prema katedrali.. pfff.. naravno, tam još nikog nije ni bilo.. eh. kaj buš? malo smo počekale i onda smo svi skupa odišli:)).. eh.. i tak smo se f busu smejali kaj budale, većinom aciju jer je.. eh nikaj. oprostite nisam htela:)) mislim, nemojte se srditi kaj vem neću reći. i to je bil izLET...

U posljednje 2 - 3 godine nakupovali smo i po mjeri izradili namještaj za gotovo cijeli stan.

Hoklicu u dvorište, (možete zamisliti scenu, dvomajka u 22 sata, u kišnu jesensku noć, u mraku dvorišta svoga, stoji na stolici, u jednoj ruci kišobran, u drugoj škare, režem preostalo, previsoko i nepozobano grožđe sa male lozice), pa u podrum kod sveki, po malo jabuka (ihaa, nisma ni znala da su toliko nakupovali), a našlo se tamo i spremljenih oraha i lješnjaka, pa čak i jedna jako zgodna mala i plitka košarica u koju sam onda to sve fino dekorirala i još ukrasila ubranim i osušenim lišćem vinove loze (svekrvina ideja, priznajem).

Jučer je mami bio rođendan, a mi smo joj ružni, kišni dan pretvotili u dan za pamćenje.Prvo smo je uvjerili da nećemo doći jer je kiša, i tako iznenađenje učinili slađim.Zabranu kupovanja poklona smo zaobišli tako što smo joj nakupovali hrpu časopisa o vrtu koje ona obožava i još toliko križaljki, što se ne računa pod poklon, ali smo je obradovali toliko da trkala za nama da nas izljubi, a muž i brat su bježali jer im je bilo neugodno.Onda je dragi par sati vani kuhao čorbanac od kojeg smo prste lizali.Milina

Nakupovali smo čajeva i začina, kako za nas tako i za prijatelje.

Naravno, odmah po dolasku nakupovali su Durex kutijica u svim bojama, okusima i veličinama.

Tako smo i mi nakupovali zalihe mirisnih smola od djece u selima u unutrašnjosti otoka.

Međutim, jednom smo ja i moji dečki iz ' Gavelle ' nakupovali španjolske mušice, to je bilo kao stimulativno sredstvo za ženske.

- Činjenica je da su se naši stariji ljudi ručnih radova do sad nakupovali ili ih pak sami izradili, a mladi ovo ne cijene što ne čudi jer ionako im ne pristaje uz moderni namještaj.

Ljudi tek što su nakupovali S3 i poobarali rekorde, oni izbacuju S4, a nisu baš uspeli da emocijama vežu ljude poput Apple-a

Ono što me začudilo je da Libanon uopće nije jeftin (cijene su im otprilike kao i kod nas) pa se i nismo baš nešto nakupovali suvenira.

Na povratku iz Albanije policajci su odlučili iskoristiti putovanje kako bi i zaradili, pa su se u Crnoj Gori nakupovali cigareta i pića.

Nakupovali svega i svačega mjerkajući kvalitetu, cijene, proizvođača i procurilo 2 sata.

Posljedica toga bila je da su posljednjih dana u mjesecu ostajali bez dinara i danima se prehranjivali suhim kruhom kojega su vadili iz kanti za smeće i preostalim maslinama koje su nakupovali za koktele.

Poduzetnici nakupovali strojeva da u kratko vrijeme završe posao.

Imamo osjećaj da smo živi jer kupujemo, trošimo, jer nas nazivaju " profesore ", " gospodine ", jer se identificiramo s time što smo u životu postigli, naučili, nakupovali, prikupili, u sebi i oko sebe.

Svi igrači imaju itekako puno razloga da se pokažu u što boljem svijetlu jer po pričama čujem da će na Poljud stići puno skauta iz cijele Europe, a znamo da današnji mladi igrači vole Europu i svi misle da je u Europi kruh lako zarađiv... Pogledajte samo Malagu, nakupovali se masu igrača, koji su im donijeli dobro, no upali su u velike dugove.

A jeste se vi ovdje nakupovali i naprodali igrača i nasastavljali momčadi.

nekada samo pozelimo malcice srece. da nas samo malcice nasmije pa da ne gnjavimo druge svojim problemima i zeljama. onako malen sastojak koji ce nas " dignuti " i uciniti jednim od manjine. rijetki su ljudi sretni u ovo doba. rijetki se smiju bez razloga i vesele novom danu. mozda je to ovo novo doba kada su standardi narasli i nije vise dovoljno imati pun tanjur i obitelj. vec dvd, tv, discman (a ni to vise. recimo mp3), robu s potpisom... i mnoge druge stvari koje su nam recimo " sastojci za srecu ". ja eto zalim za onim danima kad mi je sreca bila ostati ispred zgrade do 11 i igrati na karte, kukala... i za onim danima kad je sreca bila ic sa tatom u setnju i slusati njega kako govori o nevaznim stvarima... za onim danima kad sam zimske kratke dane kratila igrajuci s nonom briskulu... za onim danima kad bi se svi skupili i zajedno pravili pizzu... za onim danima kad smo se svi vracali zajedno doma pa bi seli na onaj lanac i pricali jos pola sata... za onim danima kad bi isli na tjelesni sat prije i nakupovali se hrane pa punih trbuha se gegali... za onim danima kad nam se izlazak sastojao od setnje uz more, sladoleda i sist na zidic... za onim danima kad smo se kupali kao grupe i bilo nas je 20 svih dobnih skupina... za onim danima kad bi se nasli blizu mora pa igrali " odbojke " i uvik trcali po balun na sike... za onim danima kad smo igrali pa-pa... za onima danima kad smo krali voce i bizali pred starijim ljudima... jep. tako nam je malo tribalo za sricu. a sada... ni sve zvijezde nam nisu dovoljno. ne valja nam ovo, ne valja nam ovaj... nista. mislim da je najvise problem u nama. previse trazimo i ocekujemo od zivota. ne prepustamo se vlastitoj sreci jer smatramo da nije prirodno i normalno se smijat bez razloga. uporno zelimo dobiti bore od razmisljanja kako ne bi neko ne do Bog reko da smo glupi ili neintelektualni. provodimo dane brinuci se o parama i poslu i buducnosti a zaboravljamo da zivimo u sadasnjosti i da je to najvaznije iskoristiti. zelimo dati dobar dojam pred drugima a zaboravljamo da je jedina sreca kad te netko prihvati zbog tebe onakvog kakav si.... ima dosta gresaka koje cinimo. no mislim da ni ispravci ne bi ucinili mnogo. jos uvijek bismo zaboravljali jednu stvar.