bilo je vrijeme za povratak... krenuli smo, polako... bilo je oko 12 h... zanimljivo i na neki način lijepo je doživiti kišu u šumi.... no problem je izbjeći mokre grane grmlja, mjestimičnu mokru šumsku travu..... nisam imao štucne.... ili gamašne kak ' neki kažu.... mokre hlaće, mokre noge... pomalo se cijedi u cipele.... konačno, on ne zna u kojem pravcu treba ići... probamo tamo, pa onamo.... naletimo na još troje iz našeg društva.... sad nastaje drama... vodi čovek kog smo sreli, s njim dve ženske.... dobro, imaju dobre jakne s kapuljačama i dobre cipele... nakon dva sata DOLAZIMO NA ISTO MJESTO.... na tlu slomljena crvena plastična vilica.... puknul mi je film i rekoh, idem do potočića i niz njegov tok, negde bum došel.... da, al tu ima grmlja, akacija malih, trave... rekel sam da idem, pa su krenuli za mnom.... u jednom trenutku je bio pravi prolom oblaka, malo smo stajali, srečom nije grmilo.... izašli na drugu stranu, u drugu općinu, pelali su se po nas 20 - tak minuta.... skroz mokri.... sjajno sam se osjećao, valda navala adrenalina, ni gladan, ni žedan, ne smeta šljopkanje vode u cipelama... prekrasan doživljaj.... došel sam doma mokar, blatne cipele sam jutros proprao Kaercherom.... nitko se nije pregladio, tak su bar rekle ženske, bum videl sutra frekvenciju odlazaka u WC..... da bilo je jako lepo.... dalma da me ne poklopiš, to nije bilo planinarenje, već druženje, pa nisam imao MOJ ruksak na grbači;)... (Zlaja 08.06.2008., 18:37:11)