U Konstntinovoj darovnici se tako ukazuje da se rimskome pontifikatu prepušta veća vlast nego ona što počiva i izvodi se iz rimske svetovne imperijalne vlasti: »Kao što je blaženi Petar određeni Namesnik Sina Božijeg na zemlji, tako pontifi koji su prejemnici toga istog prvaka Apostola, treba da dobiju od nas i našeg carstva prevlast veću nego što je visost naše zemaljske carske svetosti Ut sicut Beatus Petrus in terris Vicarius Filli Dei fuit constitutus, ita et Pontifices eius successores in terris principatus potestatem amplius, quam terrenae imperialis nostrae serenitatis mansuetudo habere videtur.« Kada su Rimu pripretili Lombardi, osvajači sa Baltika, rimski papa Stefan II (752 - 757. g. ne.) je se obratio franačkom kralju Pipinu (714. - 768. g. ne.), pokazavši mu dokument nazvan Konstantinova darovnica, koji je navodno nastao 315. g., i po kojem car Konstantin (iz Konstantinopolisa, koji je to ime dobio tek maja 330. g. ne.) nakon čudesnog izlečenja od lepre, papi Silvesteru I (314. - 335. g. ne.) daje regije Italije koje su okruživale Rim, uzdigavši ga nad ostalim crkvenim centrima.