ma da, to ti je lutrija, i mislim da kuzim ovo u vezi bolesti. ali, cisto komunikacijski, puno je bolje reci i to pokusati izreci ne napadacki, ne osudjujuce, nego krenuti iz osobnog, itd. cini mi se da je najveci problem kod tih nasih neiskomuniciranih ocekivanja, da ako i kad se ona ne ispune to nas onda cini jako ljutima na tu osobu. a to onda nije dobro, jer se druga osoba tu moze totalno izgubiti, ne znajuci sto je tocno napravila, za sto je to sad kriva. jer, evo sad pretpostavka: mozda je tvoj decko otisao na sladoled jer je mislio da ti spavas, da ti treba odmora, da hoces mira..... ali ja bi ti preporucila komuniciraj, komuniciraj, komuniciraj. i to ti onda u krajnjoj liniji ima puno veci znacaj. jer ako se tu onda nesto zezne, to onda nece biti pitanje neizrecenih ocekivanja, nego direktno nesto protiv tebe i tvojih potreba.