U Francuskoj su Napoleon I (1804. - 1814/15.) i Napoleon III (1852. - 1871.) također nosili titulu imperator, kao i britanski kralj, koji je nosio titulu imperator Indije od 1877. g. do 1947. g Od 1936. do 1941. g. i talijanski kralj je pretendirao na titulu imperator Etiopije.

Oland je 24. predsjednik Francuske otkad je 1848. ta funkcija prvi put uvedena, a prvi predsjednik je postao Napoleon III koji se kasnije proglasio za imperatora.

Otkupio ga je Napoleon III 1803. godine, da napravi novo gradsko groblje.

Sredinom 1870. godine slomile su se sve nade i snovi Eugena Kvaternika kako će Francuska i njen vladar Napoleon III. pomoći malim narodima Austro-Ugarske Monarhije da izbore slobodu od austrijskih i mađarskih hegemonističkih vlasti.

Kasnije je došao Napoleon, nakon Napoleona opet Napoleon (III), koji je zadužio baruna Haussmanna (' Osmana ' kako ovdje kažu) da napravi urbanistički plan.

Kao posljedica poraza, Napoleon III. bio je prisiljen abdicirati s vlasti, nakon čega se na političkoj sceni razvila živa rasprava o novom uređenju države.

Ipak je trebalo još stotinjak godina da se dogodi da jedna okrunjena glava oženi običnu ženu, a bio je to Napoleon III, nakon čega je pokrenuta lavina brakova iz ljubavi.

Napoleoon I. koji je sebe okrunio carem Francuske 1804. bio je vrlo vješt u korištenju tiska i manipulaciji javnim mnijenjem, jednako kao što je to bio i njegov nećak Napoleon III.

Od svega toga ne bi bilo ništa da tu nije bio i pokretač svega Napoleon III koji je bio ambiciozan i pomalo megaloman.

U dućanima te male ulice, nazvane i ' zlatnim krojačkim rudnikom ', svoja su odijela između ostalih kupili i Winston Churchill, Lord Nelson te Napoleon III.

No sve u svemu, protagonist ovoga poglavlja Siksto V., papa hrvatskoga podrijetla veliki je graditelj sretnih gradova od Rima do Loreta, a dva i pol stoljeća poslije njega Napoleon III. i njegov prefekt Georges Eugene Hausman oživotvoruju čuvenom preobrazbom Pariza mnoge ideje Sikstova Sretnoga grada: formiraju se široki bulevari umjesto tijesnih krivudavih uličica, gradi se infrastruktura s higijenskim uvjetima, pa se tim izgradnjama osigurava zapošljavanje, (kako to nedostižno zvuči danas i ovdje u nas), a Papa Siksto V. provodio je, a da to i nije znao, nekakav pradavni graditeljski new deal.

Predsjednik Louis-Napoleon Bonaparte se proglasio carem Drugog carstva pod imenom Napoleon III.; 1870. je izgubio vlast nakon Francusko-pruskog rata i njegov je režim zamijenila Treća republika.

Usklađujući različite stilove i materijale stvoren je novi stil: NAPOLEON III.

Zanimljivo je da je sustavno i znanstveno prouà avanje galske i galo-romanske kulture prvi službeno i intenzivno zapoà eo francuski imperator Napoleon III., svijestan da tako pojaà ava samosvijest podanika svoje Imperije i osposobljuje ih da se ne prepuste politià koj propagandi pangermanista koji koriste samo ime Franci da bi svu Galiju Transalpinu prisvojili i podvrgli autoritetu germanskog vrhovnog vladara.

Francuski car Napoleon III. pritekao je Italiji u pomoć.

1870. Francuski car Napoleon III. objavio je rat Pruskoj, što je kancelar Otto von Bismark jedva dočekao, u želji da ubrza ujedinjenje Njemačke.

Kada je Napoleon III. preuzeo potpunu vlast, 1851. godine, Hugo ga je otvoreno proglasio izdajicom i pobjegao iz zemlje.

Sredinom 19. stoljeća Napoleon III je postao opsjednut time da modernizira Pariz, pa je imenovao Barona Haussmanna voditeljem projekta.

Napoleon III. napravio je potpun politički preokret zarativši 1859. godine protiv Austrije u savezu s kraljem Viktorom Emanuelom iz Piemonta, koji je bio slobodni zidar.

Napoleon III. izdao je 1862. g. dekret kojim je za Velikog meštra Velikog Orijenta imenovao maršala Bernarda Magnana [ 34 ].

Gologlava, bosonoga, u priprostoj haljinici ležakati po ledinama, puzati uz drveće, vrebati na vjeverice, jašiti na nekakvom njihovu kljusetu i naganjati se sa Cezarom, velikim bijelim jarcem, koji je imao bradu kao Napoleon III.

1852 - 1871: Posebno za vrijeme Drugog carstva (Napoleon III.), zadire u europske odnose (Krimski rat protiv Rusije sa Engleskom 1853/1856, pobjeda nad Austrijom 1859 i doprinos Nacionalnom ujedinjenu Italije)

Kao uzvrat za pomoć koju mu je pružio Napoleon III. morao je prepustiti Francuskoj Savoju, stožerni posjed svoje dinastije.

Grad Vichy, smješten među planinama Auvergna u središnjoj Francuskoj, postao je tako kralj među odmorištima s termalnom vodom što su ih kroz povijest posjećivali slavni i uvaženi gosti, kao što su car Napoleon III i carica Eugenie.

Francuski car Napoleon III. (na slici) odlučio je osobno zapovijedati armijom koja je trebala spriječiti prodor njemačke vojske u Francusku.

Napoleon III. držan je u zarobljeništvu više od 6 mjeseci.

Charles Louis Napoleon Bonaparte (1808. - 1873.), sin Luja Bonapartea, bio je predsjednik Francuske između 1848. i 1852. te car francuskog Drugog Carstva između 1852. i 1870. pod imenom Napoleon III..

Francuski car Napoleon III. i predsjednik vlade Sardinije Camilo Benso di Cavour sklopili su tajni savez protiv Austrije, po kojem Francuska obećava pomoć Sardiniji ako ju Austrija napadne, a Sardinija će Francuskoj dati Savoju i Nicu.

Nakon što je Napoleon umro, 40 godina kasnije na vlast je došao njegov nećak Napoleon III.

Za mjesto cara te države, koji je trebao funkcionirati kao francuska marioneta, Maximilliana je predložio njegov ambiciozni tast, belgijski kralj Leopold, koji je, kao i Napoleon III, bolovao od imperijalnih kolonijalnih ambicija.