U mogućem hrvatskom izborniku prioriteta na osam popisat ćemo ih također osam, spomenute i nespomenute, ali povezane raspravnim poljem nacije: 1358. ishodište dubrovačke suverenosti u Višegradskoj povelji; 1508. rodio se Marin Držić, ali i Nikola Šubić Zrinski â Sigetski; 1808. Napoleonovi vojnici učinili Višegradsku povelju bespredmetnom, proglasivši dubrovački tip slobode ništavnim, sve u ime revolucionarne vizije opće slobode iz dvorišta svoje srušene tamnice u Parizu; 1848. Hrvatska se zahtijevanjima naroda pokušava na tragu europskih revolucionarnih promjena i u političkoj zbilji povezati s Dalmacijom i Dubrovnikom, ali u Beču Ludovikovu nasljedniku nije do povratka odnesenih insignija iz Dubrovnika; 1918. opet neuspjeh oko ukopčanja, unatoč slomu Monarhije i novoj konstituciji na narodnosnoj osnovi; 1938. izbori na kojima u Hrvatskoj, pa i Dubrovniku, postaje međunarodno vidljivo prirodno pravo naroda na naciju o čemu je prvi u modernome smislu u nas početkom XX. stoljeća govorio Dubrovčanin Supilo; 1948. politička kriza nakon koje Dubrovnik postaje otvorena, doduše kulturna, pozornica slobodnoga svijeta.