Grad ima nekoliko rijeka, ali su vecinom pokrivene i podzemne... Avenije su siroke, i neboderi ogromni... I tako smo se nakon oko pola sata voznje, koji su doista brzo prosli, prepuni novih informacija za mene, nasli pred adresom Ajusco 67, gdje zive moji domacini... Zamolila sam taksista da priceka sa mnom dok mi netko ne otvori, ipak mi je sve to nekako novo i nepoznato, a on je bio jako ljubazan... Kao i glas koji je odgovorio na interfon, nakon cega sam se oprostila i od taksista (ah, koliko oprostaja u tako kratko vrijeme...)... Otvorile su mi neka blond gospodja, otprilike par godina starija od mene (poslije mi je rekla da ima 41. godinu), i njena vjerna kopija - kci koja ce sljedeci tjedan proslaviti 15. godina, ali ja cu vec biti u Ekvadoru, pa necu moci na proslavu na koju su me pozvale... A veselo je mahao velikim repom, veliki smedje-narancasti pas Thomas - golden retriever, koji je s njima vec 8 godina... U velikoj kuci, dobro stojece obitelji, na kat, veselo i znatizeljno me gledala i mala 2 godisnja djevojcica, najmladja kcerka... Od 4 - ro djece, a g.