Ovo je jedna narcistička kultura koja se koncentrira na vlastite biološke potrebe.

Narcistička priroda navodi na veću brigu za odijevanje i izgled, a visoko mišljenje o sebi prirodno rezultira dobrim raspoloženjem.

To se zove magija ekrana, ili narcistička potreba za vlastitom slikom, kakva god ona bila

Christopher Lasch: " Narcistička kultura ", Naprijed, Zagreb, 1986.

Zankijeva narcistička projekcija manifestirala se na osnovi tri karizmatska lika - umjetnika, političkog vođe i propovjednika, a sve zavijeno u plašt ironijskoga lokalpatriotizma

Čast je uvijek i nužno produkt narcizma, a povreda časti je uvijek narcistička povreda, od koje naročito trpe oni koji nisu naučili ljubav prema sebi, prema " Ja " kao objektu, usmjeriti prema drugim, vanjskim objektima.

Melanholično raspoloženje " konstituiše se kao narcistička podrška, zasigurno negativna, ali ipak kao ona koja očuvava integritet sopstva ". 29 Sopstvo melanholika je nalik božjem, ono je, kao i božje, apsolutno integrisano, apsolutno pribrano, potpuno sebi identično.

Njegova narcistička visokokapitalistička generacija adolescenata i postadolescenata frenetična je i seksualno ambivalentna generacija na narkoticima, deziluzionirana te fiksirana na televiziju, nasilje i popularnu kulturu, a kao takva neprimjerena da završi kao temat na Oprinu televizijskom showu.

Edgar u ovome je biopicu prikazan i kao narcistička ličnost, iza čijega se grandioznoga poimanja sebe i svoje uloge u društvu zapravo krije neutaživi bijes i autodestrukcija.

Zankijeva narcistička projekcija manifestirala se na osnovi tri karizmatska lika - umjetnika, političkog vođe i propovjednika, a sve zavijeno u plašt ironijskoga lokalpatriotizma.«

Svaka promjena u izgledu doživljava se kao manja ili veća narcistička trauma (Peršić-Brida, 1986), čak i kad se radi o fiziološkim stanjima kao što su promjene u pubertetu, starenje ili trudnoća.

Christopher Lasch u svojoj knjizi " Narcistička kultura " analizira " narcistička " svojstva suvremenog društva - američkog prije svega, ali u mjeri u kojoj je cijeli svijet " amerikaniziran " možemo ta svojstva prepoznati svugdje....

Suvremena feministička psihoanaliza smatra da narcistička upotreba žene pridonosi njezinu definiranju kao Drugosti.

Istraživanja su otkrila da među narcisima ima više muškaraca nego žena, ali da su narcistička obilježja jednaka kod oba spola.

I naša želja da budemo voljeni je narcistička, pa opet nitko to nikome ne bi predbacio ili tu želju stavio u negativan kontekst.

A upravo je pažnja ono što piromani traže - jasan je sociolog. - Ti jadni, bolesni ljudi uživaju u pažnji, u onome što su sami proizveli, tri puta u mjesec dana taj je netko bio u središtu pozornosti, a to je njegova narcistička potreba - kazuje Petrić.Kronologija paleži8. kolovoza Vatrogasci su oko 10 sati dobili dojavu da gori kod crkvice svetog Nikole, na drugoj vidilici.

Ne samo da je narcistička kateksa idealiziranog objekta stopljena sa osobinama istinske objektne ljubavi, već je sam libido narcističke katekse bio podvrgnut preobražaju, to jest, pojavljivanje idealiziranog libida može se promatrati kao sazrjevajući korak sui generis u razvoju narcističkog libida i razlikovati od razvoja objektne ljubavi sa njenim vlastitim prelaznim fazama

Narcistička civilizacija budućnosti kojoj više nisu potrebni svi oni bezlični life-style magazini da bi znala kako dulje, bolje, ljepše i zdravije živjeti, nastala je tako na temelju onoga štio je u srži svakoga narcizma potiranja prava Drugoga, koji je sveden na puki objekt, izvor hrane, a time i života.

Njegova narcistička kateksa je, nasuprot onoj koja je korištena u nagonskom ulaganju idealizirane roditeljske slike i ja ideala, zadržana unutar veze selfa i ne čini specifični parcijalni korak prema objektu ljubavi koja rezultira idealizacijom.

Lasch je prije tridesetak godina u studiji Narcistička kultura iznio stav kako danas više nemamo toliko posla s neurotičkim poremećajima koliko s bipolarnom i shizofrenom strukturom ličnosti, a Soderbergh se podosta nadovezuje na takva zapažanja.

Izvješće je razbjesnilo i irskog premijera Enda Kennyja koji se u nedavnom oštrom govoru u parlamentu obračunao s Katoličkom crkvom. Kultura Vatikana je disfunkcionalna, elitistička, narcistička i van dodira sa stvarnim svijetom.

Edipovsko-narcistička mašina sve dopušta, ali čovjeka dovodi do autizma, tijelo ostaje bez cjeline, organi bez funkcionalne povezanosti u jedan koordiniran sistem.

Opojni čar virtualnog svijeta leži i u tome što pojedinci mogu stvarati više identiteta te ih neprestano mijenjati, u čemu se ogleda narcistička kompenzacija za ono što im nedostaje u stvarnome životu, premda stvarni i nestvarni svijet s vremenom počinju interferirati.

Kao što je rečeno, kod narcisa se ispod naoko okrutnog stava i samoorijentiranosti, radi čega mogu izgledati hladno i bezosjećajno, krije izrazita narcistička ranjivost.

- J. Renard) Da je Franjo bio narcistička ličnost, potvrđuju i mnoge druge poznate epizode iz njegova života.

Jedan životopisac napominje, ne bez svake ironije: Budući da je Franjo bio svetac, lako je odpuštao iz reda one za koje je mislio da nisu dosta savršeni za redovnički život... Narcistička je slika ostala i nakon obraćenja; on je velik, izvanredan, nadprosječan... (kad zapiva sokol, sve sam bliži tebi)... Ako ovome dodamo još to kako su ga doživljavali njegovi bliži suradnici.. da je bio smion do granica nerazboritosti, i da je imao neobično veliko povjerenje u Providnost (đe me nađe), onda se polako pred nama ocrtava, prilično karakterističan lik pasivno-neovisne ličnosti-Franjo Ksaverski. (Što se tiče Providnosti, mislim da je to jedini razlog opstojnosti i hrvatskog naroda i hrvatske države, jer po ovim pokazateljima IMF i WB.. mi nemamo opravdan razlog postojanja... al eto oni ne mogu prokužit.. kako mi to..??? ipak opstajemo/postojimo) Istodobno moramo se diviti čudesnoj Božjoj ekonomiji (izgleda da ovi iz Svjetske vlade, nisu savladali ovaj predmet) kod njega ništa n ije nemoguće, čak ni to da čovjeka uhvati preko njegove jedinstvene strukture ličnosti, pa makar ta struktura bila izgrađena na patološkim osnovama.

Introjekcijom izgubljenog objekta (mehanizam obrane kojim se kvalitete objekta internaliziraju i postaju dio vlastitog ega) ljutnja je otklonjena od izgubljene osobe, a to osobu koja pati drži podalje od razrješavanja ambivalentnih osjećaja prema osobi koje više nema i može regradirati u narcizam pri čemu narcistička identifikacija s objektom postaje zamjena za erotsku investiciju pa ljubavni odnos zapravo nije napušten.

Rad s nadređenim koji posjeduje narcistička obilježja zahtjeva određene prilagodbe.

Narcisoidna ili narcistička ličnost, zapravo, ne voli sebe.

Budući da ne može podnijeti tjeskobu koja nastaje na temelju takvog razmišljanja o sebi, narcistička osoba zaogrne svoju nemoć i lošu sliku o sebi, svoju nemoć, jednim u mašti stvorenim megalomanskim »plaštem« infantilne svemoći i onda se zaljubi u taj oklop ili masku kojom prikriva svoju nemoć.