Naravno, dok ne gleda naribam ja na prevaru unutra i jabuke i skuham malo zobenih pahuljica koje također umiješam unutra.

Kad radim slatki strudl od sira ili palacinke sa sirom, naribam malo limunove i/ili narancine korice u smjesu.

Naribam sira (Gouda ili Parmezan) i kratko prokuham do željene gustoće.

Ponekad naribam malo muškatnog oraščića (malo).

Mrkve, ja naribam mrkve, pospem biberom i poslije objeda zapalim dobar joint, za još dublji uvid. i to je moj recept.

Dio naribam, dio na kocke, pa na maslac, ili maslinovo, sol, papar, češnjak nekad da ili ako ide kopar onda ne mećem.Dinstam i dodam malo mlijeka na kraju.

humus je zapravo namaz od slanutka. u bio bio dućanima ga ima. a i napravit ga je jednostavno.. jaja s đumbirom su nešto predobro. takva aroma bude od đumbira... ja radim tako da na komadić masla na tavi naribam đumbir pa 2 min ga provrtim i na to bacim par cijelih jaja na oko ili samo bjelanjke. super je i ne treba solit i paprit jer bude žestoko od đumbira

Ako mi se to dogodi, onda naribam sirovi krumpir, kao što Polly kaže on povuče sol na sebe, a ujedno zgusnem saft.

ovako ja mislim ako sam čega u životu se najeo to je pizza i kupovna mi je već dosadna volim domaću cura napravi tjesto dofura ga malo naulkjim twepsiju razvučem ga i sad pomješam koncentrat rajčice malo soli šečera origana majčine dušice i mažurana.time se pospe ne previše ne premalo onda na to stavim naribam malo sira gauda od sirele, pa sitno isjeckanu šunku u ovitku od gavrilovića pa opet sira dodam koji komad gorgonzole od vindije i šampinjone operem osušim i uzmem samo kapice njih stavim naopačke stavim sira malo u njih i stavim šnitu kulenove seke i komadić pršuta (najbolja stvar na pizzi) e onda origano još gore i bubnem u pečnicu i kad izađe pivicu i mojoj sreći nema kraja

potpisujem ovaj recept s tima da u smjesu za punjenje ja stavim i malo parmezana a kad napunim tikvice naribam sir i mozzarellu poslažem... mmmmmmmm

Red kuhanog krumpira na ploškice u vatrostalku, pa ponekad narezuckam jaje pa preko tog izribam tikvice, pa malo bešamela polijem (nekad razmutim jaje u beš.), pa malo sira naribam, pa opet malo krumpira na ploškice, pa tikvice, bešamel, sir, pa opet krumpir, sir, bešamel (bla, bla) i pospem origanom... peckam oko pol sata do 40 - ak min, ne prejako, da se " uhrskavi " površina.......

:) ovo radim na paštu, i obavezno naribam malo muškatnog oraščića: klopa:

Prepržim, poslažem u vatrostalnu posudu, naribam sir, prelijem sa vrhnjem za kuhanje pomiješanim sa žlicom kiselog vrhnja i senfa.

a što želiš dušo za večeru? ne znam, ti smisli. oke. oćeš jabuku da ti naribam? ne. oćeš kivi i breskvu? ne. oćeš sendvič? kornfleks? ne. a kaj hoćeš? ne znam, ti reci.

kad ih punim izdinstam mljeveno sa šampinjoninma.. u biti smjesa kao za bolonjez, pa ih punim s tom smjesom i gore naribam sira pa zašečem: cerek:

Napunim ih, posložim u tacu, pospem sosom od pomidora i na vrh naribam sir.

Do ručka mu naribam jabuku ili krušku i kuham 10 minuta na pari i taj sadržaj pomiješam sa pola Lino keksa.

Naribam malo hrena, metnem ga u sos i odmah promijesam.

Na tijesto stavim umak od rajčice, mortadelu, šunku, na to naribam sir (najčešće Goudu), pobacam narezane šampinjone, pospem malo origana i peršina, a ponekad nabacim i koju maslinu... i eto, ja zadovoljna, a i svi koji su jeli..;)

hmmm, ja pečem 12 - 15 minuta na 200 i pica je ok BTW. kad razvaljam tijesto, premažem ga uljem, pa na to paradajz sos, pa sir, pa šunku, pa šampinjone, pa luk, pa opet sir, pa vrhnje za kuhanje, posolim, popaprim, stavim masline i origano Šunku i sir naribam Najbolja mi je ona šunka iz trokutaste konzerve, a sira stavim i 3 vrste... gaudu, dimsi, tilzit.... kad je pizza gotova, posipam ju parmezanom PS, nije uopće kalorična: D: zubo:

Ja još u smjesu stavim malo rakije i malo naribam korice limuna.

Glavno mi je jelo tako kuhana tjestenina, pomiješana s procijeđenim kuhanim povrćem i žlicom maslinova ulja, obilno naribam tvrdoga sira te, ako imam, dodam oko 20 g sitno nasjeckanog pršuta ili mesnatog špeka.

Kad kuham kokošje juhe, za lijepu žutu boju uglavnom na početku naribam 1 mrkvicu na jako malo ulja ili dodam malo šafrana.

poslije kremšnita najbolji desert su mi šnelnokle..... i da nalomim unutra malo petit beure-a i posipam s krašićem il naribam čoksu.....

naribam je prije nog smiksam žumanjke sa šećerom... i nikada mi se grudice ne naprave i ne skiseli

Fritule su na badnju večer bile pod obavezno, ali i inače... kad dođu nenadani gosti, dok se skuha kava za minut zamutim tri, četiri jaja, dva jogurta, brašno, malo posolim i naribam limun, zamiješam i eto ti smjese.

Ja stvarno bi te me pojebala, JER SLINIŠ DOK TI RADIM, ANĐELE. životinjsko napaljenje ždere ti grudi i utrobu. grudi, mila, u kojima si mliječno estrogenizirana i proizvodiš mlijeka jebačkog ekscesa više od Dukata - a nigdje ni kapi, osim što se ono dolje močiš i rosiš, ko prolom si oblaka, nekada, ko niska od dukata, koju ne stavljam kao znamenje neko oko vrata nego je žderem požrtvovno, da bi ti procvala, bliska-mi-daleka. uzmi u sebe, uzmi najdraža, uzmi u sebe - tvrd sam zbog tebe. falusno stablo od titanijumskog dioksida pokvarilo ti ruž malinasti na usnama. oslinila si mu stablo, ali se ne topi, takvu lizaljku mila ne srećeš svaki dan. obu-moći-hvati-ljubi-me-mi-ga-da-gi-ti-iz petnih žila-naribam-nabi-oduzmem ga i dodam, bezbroj, bezbroj puta za Tebe. da ga, ga da, mi ga nasukano zasućeš, mozak da bridi malo na načine strasnih uzdizanja i ludorija koitalnih. iz petnih ću ti gi ju žila izudaram, izmaltretiram. zarinem-zabijem-nadajem-nadstavljam-hala-halapljivo te pijem gdje si najtanja i najosjetljivija. to je kazna tvojih poriva, to je silovanje moje srčanosti iz tvoje fine prozirne bluze. tako me goni i kala ta prozirnost predane žene, koja nikada nije bila podatna, ali se omakne na svetkovini ljubavi u predanost izjebavanju. ću ti gi ju izjebem ko blesav, živoderski-animalno kako gospa uredska kazaše rujanki. jebem te u sise, očima korakom te prostirem kao perzijski tepih jer te valjaju strasti nikad dovoljno izmorene, a htjela si, a htjela bi to završno jako teško trošenje Žene. leđima ti prođoh jezikom udava, vidi me, gle, kako prolazim, kako visim nad tvojim čežnjama kao debeli kravosis naturalne zaljubljivosti. pametna i učena, a blesavo jebena, to si željela. osvješteni i učeni tu si animalnost možemo dopustiti, ona je služenje tvom rezervoaru. stvarno si skrhana, ponekad, kad eto tolikog ti treba. najprije te valja divljački potrošiti. moraš dati da ti dođem kao vandalstvo. u takvim se svjetovima kreću predane žene. životinjski te potrošiti da bi uopće shvatila kolika si Žena. krotka dama cmuže, SLINI DOK JOJ RADIM, SLINI KO BEBA, srce joj se otrglo kontroli, eh, opasnija je od razularenog cirkuskog lava. lavlja neutaživost mufa proždrla cijelog dresera, koliko god ga ima - shaq-o-nil, giganto-mutant-ekstravagantis, jak u postupcima kada je do pičke. progesteron je u tebi podviljao od nabadanja uzavrele ti sredine koja te toliko mučila godinama. sočna praznina Žene. ustupak proscu. dar ljudima. život djeci. sram bestidnome. čast moralizatorima. dobro je tako sa progesteronom, on ti daje da lakše dišeš, on ti materničnu krušku sluđenu i nadraženu održava gipkom i opuštenom; predala se sva falusu pa može i zatitrati od razvaljenja, upravo tako relaksirana, dati Ženi da nakratko OSJETI PUNU I APSOLUTNU SEBE, SVOJE POSLANJE NA OVOME SVIJETU. ženskarenje. ono nije stvar muškaraca. najdublje je ženskarenje položeno u ženi. eto, i kruška u tvom tijelu je krotka, dok je udara glava gladnog medvjeda i rado bi da je okupa u moru zapjenjene sperme u kojem Ti osnažujem žensku dušu, miljenice žarkih ljeta i djevojačkih proljeća. uzavri slobodno. popali si ju iz srca, svog, mila, jer ja ti neskromno dajem samo tvrdo muško meso koje te obožava u svakom tvom atomu, u svakoj elektronskoj ovojnici, i vješa se na tvoja pitanja ko balavče ucviljeno na majku koja hoće svojim i samo svojim putem, ali na vrhuncu se nalazimo, svako stremljenje završava sa apexom, sa najvišom točkom - na kojoj dvoje mogu stajati samo zagrljeni, u protivnome se strovaljuju. udaj se za ludost slobode ovaj puta, za strast i čežnju što probija uredske prostore brzinom zvuka - daje ti da plačeš pomahnitala od jebade u cockpitu lovca f-35 sakrita u stratosferi kurca, sluđenog podavanja muškoj napasti. jer znam te, osjećam te, mogu te razumjeti, jer volim te, želiš me, jer trebam te, osjećaš me, imam te, predaješ se, spada haljina sa tebe ko magla što je vjetar ponese - dok ti mi gi ti ju cijepam napola, lamatam grlić, okrećem ga, valjam, probijam se daleko iza horizonata grlićnih događaja, tamo gdje te svijet boli, ljudska koža, gdje si zadojena konfliktima koje ti treba falusom izbiti iz glave, što je poslanje žensko kojeg se Žena ne srami i od kojeg ne bježi, ali suzdržana to obavlja u Dvoje, a podivljala lisica sa bezbrojnim neznancima. lija daruje Muško, a suzdržljiva dama daruje Muškarca. to su dvije vrlo različite stvari. razmisli o tome, mila. baš, da baš ti gi ju rado silujem i posilujem kad se ponudiš za doživljaje visoke, ulazim duuuhhggooo i duboko, pomičem te u ložnici. zaključali se nismo, tako je napetije. pljuješ mi u usta, tako te odmah osjećam proteinski, peptinski, odriješito. ne sjećaš se jesu li svi napustili sobe i hodnike zgrade, tako si britkija zbog momenta iznenađenja, izgaraš preciznije, a ulaženje-izlaženje karine, mesurine željezne sada ti je važnije od slučajnih prolaznika u uredu; dakle se daješ bezrezervno, ne bi li konačno doprla do te Žene u sebi koja je jača od svega što si do sada o sebi znala, pa je svijesno istraživati ne možeš, jer nisi ti svršavanje, tijelo i duša su svršavanje. ti si neko ime i prezime. j. p., na primjer. v. h., na primjer. i. n., se događa. g. k. se propinje srcem luđački, također, da zadivi na sceni zvanoj Dvoje, sebe i mene. prolaznici slučajni? ma nek se nose, nek se jebu, i oni neka si daju oduška, ili neka odjebu... (i ovdje mi pišu siročići teoriju, a nitko o svom jebu još nije ni pisnuo, o Dvoje, a Dvoje u orgazmiji je prevažno za blog ovog imena, ne?). mogli bismo se tako pojebat ko mutavi, strelovito, mila, volim te i... i... ma... strelovito ti gi ju - nasred ulice, u haustoru, na klupi, u vešeraju gdje ćeš vrištanje i mučanje pokriti plahtama... balerina rokoko ždere karu nesnosno. božanska požuda. imaš pravo na nju, jer ona te ističe i pokazuje kao vladaricu, kao zvijezdu.u ulici slučajnih prolaznika ti gi ju mi ga si ga prislanjaš na srce, na usta, na grlo, na grudi... kako diraš njime grudi, tako srce ti se razboljuje od prejakih misli, dok grmiš u sebi sasvim tiha i shrvana očekivanjem. uvaljana u žestinu proživljavanja dok ti gi ju mi gi ti ju bodem bodežom izbadam rujem i srce ti sakatim strašću koju nam je sudba jebačka podarila. hvala, hvala ti, mila. hvala ti. ali nisi ti sudba. ti si strašni komad kojeg jebem mutavo. događamo se tako moćno, o bože, tako jako i predivno, tako si svijesna situacije i bistrooka, prije nego li kreneš prema vrhuncima na kojima postaješ strana i katatona. nemaš ti gi što da rodiš i izrodiš iz sebe, nisi u trudu trudna djetetom ljubavi, ali ipak znam da si humani placento laktogen aktivirala vezuvno, vulkanski u sebi jer želiš dobro omastiti brk lakome mi kite. grizli medo joj je kredo. kredo joj je grizli medo. nabila si se na jaku šapu maštarija, a željezo erektirano radi u tebi kao čudesna mašina. baš, baš si sretna. to je moment, to su minute i sati u kojima se događam samo zbog tebe, uz tebe i u tebi, jer drukčije me nema, tada. lakomo meso koje te kolje iznutra, na stolu, na tepihu, u fotelji, u liftu ishitrenosti i žderanja zubima, čerećenja čarapa i slipova, kidanja skupih bisernih ogrlica i... ona zlatna, debela, koju ponekad namjerno baciš ili ostaviš na podu, nagrađujući obilato vrijednog ti trudbenika, rovca, satira, grizlija. jesi li kada sokolila falus laktogen-placentno, glukozom, kad je ono gorenje u utrobi tako jako da ova skupa sa maternicom sama počinje živjeti, siktati, histerizirati cijelo žensko biće. imaš svako i puno pravo na to raspemećenja, mila. jer voljeno si biće. obožavano. sad ću ćemo će mi će ti doći, sad mila, diraj, diram, zabijam se, puštaš nasilje, sad, sad, mila sad... grizli ti je kredo, medvjed koji te raspolućuje što fizički što u srcu percipiranja... sad, sad mila moja, milaaaa saaddd... šuti, šuhhttiii. šuti, samo šuti - šuti moj pizdače mali, predivni... ah... kuš.. samo te volim, samo si mi sve, samo si potpuna i moje moćno sviđanje... i... i - jebi se, jebi se jako... odabrala si ga... tvoj je... take-over, baby... napravi to... samnom ti gi mi napravi... JER JA SAM SAD ŽELJA I SAMO ŽELJA, BIJELO SAM TI USIJANJE... JA SAM ŽELJA I TVRDA KOST ZABITA PONAVLJANJEM U TVOJE GORDO SRCE POTPUNE IZJEBANOSTI.

Evo mog omiljenog recepta za pizzu veličine 1 protvana: - 0,75 kg tijesta za pizzu, kupljen u domaćoj pekari - pelat rajčica u komadu. nasjeckam ju na sitne komadiće. zajedno s njenim sokom (koji je podosta rijedak) umiješam još i malo kečapa (jedno 1 veliku žlicu, čisto da se upotpuni nota rajčice). u dodam u to pol čajne žličice origana - na sitne kockice (0,3 mm) narežem domaći špek sapunjaru (onaj ful bijeli) i to u količini da se jedva pozna po pizzi - na kockice vel. 1 cm i debljine 0,2 mm narežem domaću šunku i njome dobro prekrijem pizzu - naribam na sitno neki smrdljiviji suhi sir, tipa Paški, i njime posipam pizzu, u količini tek toliko da se pozna - narežem dimsi na šnite debljine 0,3 mm i šnitama dobro prekrijem cijelu pizzu

A napravim od njih (kad su onak velike) nešto kao bučnicu - naribam, poosolim, ocijedim i pomiješam sa smjesom svježeg sira, jaja i vrhnja i time premažem kore.

ja sam do sada pekao na 200 stupnjeva sa ventilatorom, 13 - 14 minuta i pica je bila odlična od sada idem na maximalnu temperaturu... nije to bez veze pica iz krušne peći je zakon, a tranu je temp. preko 400 stupnjeva.... valjda do sada nisam o tome razmišljao jer mi je i ova pečena na 200 stupnjeva bila dobra BTW. kad razvaljam tijesto, premažem ga tanko sa uljem, pa stavim paradajz sos pa sir, na to sve ostalo, i na kraju opet sir koristim dimsi, gaudu, zilzit, sve naribam, a kad je pica gotova, još vruču posipam sa parmezanom volim staviti i luka narezanog na kolutiće