Za njega je to bio narodnooslobodilački rat, a komunisti su samo asistirali dočim su ubijeni bili samo banditi, naoružani mitraljezima i puškama.

Partizanski pokret brzo je uhvatio maha diljem NDH pa su se u brdsko-planinskim, teže prohodnim područjima, stvorila veća područja pod partizanskom kontrolom (vidi članke Narodnooslobodilački rat na području Jugoslavije 1941. - 1945. i Partizanske republike).

Često se koristila proširena sintagma Narodnooslobodilački rat i socijalistička revolucija.

Međutim, Hrvatska enciklopedija navodi, u članku Narodnooslobodilački rat, da taj pojam ima bitno značenje, koje se ne može nekim drugim pogodnim pojmom zamijeniti.

Pojam narodnooslobodilački rat odnosi se na borbu protiv stranih zavojevača i za društvenu preobrazbu u nekim zemljama Europe i Azije tijekom Drugog svjetskog rata (uključivo i Jugoslaviju) te na antikolonijalnu borbu naroda Azije i Afrike nakon toga.

Dakako, još ostaje da se Narodnooslobodilački rat na području Jugoslavije 1941 - 1945 obradi znatno podrobnije, kao što i zaslužuje.

Drugi svjetski rat završio je prije 66 godina, socijalizam je srušen prije 22 godine i neće moći biti trajno u upotrebi grube povijesne manipulacije kao: Narodnooslobodilački rat hrvatski antifašizam = komunizam socijalizam = komunizam komunizam = zločin, a zločin = fašizam Zaključak i cilj ovih manipulacija je jasan antifašizam = fašizam

Usporedno s novim organima vlasti za čitavu Jugoslaviju, nastajali su tijekom borbe koju su partizani nazivali Narodnooslobodilački rat i začetci Bosne i Hercegovine, kao jedne od federativnih jedinica u okviru druge Jugoslavije.

Ali nije bio avanturist, ni u kojem slučaju, tako da je ta njegova ocjena da treba ići u narodnooslobodilački rat vrlo čvrsto stajala...

Dotični tekstovi ugledavali su svjetlo dana u ozračju sve jačih međunacionalnih trvljenja jugoslavenskih naroda, napada na Titov kult ličnosti i njegovu političku ostavštinu, te sve intenzivnijoj relativizaciji do tada apsolutne i neprikosnovene kategorije kao što je bio narodnooslobodilački rat.

Prvi je bio narodnooslobodilački rat, ali i revolucija u kojoj je nepravedni stari sistem zamijenjen novim i pravednijim, rat u kojem su narodi oslobođeni fašističkog jarma.

Jedno je narodnooslobodilački rat (borba) - a socijalistička revolucija nešto sasvim drugo.

U doba komunističke vlasti Socijalističke Jugoslavije, termin " narodnooslobodilački rat " imao je naravno apriorno pozitivno značenje, a socijalistička revolucija smatrala se epohalnim povijesnim progresom koji se ne može dovesti u sumnju.

Objektivno, možemo govoriti o povijesnim zbivanjima koja je povijesna znanost u bivšoj SFRJ nazivala " Narodnooslobodilački rat " (NOR) za vrijeme Drugog svjetskog rata te o socijalističkoj revoluciji za vrijeme rata i poslije njega, a da su pri tome mogući različiti stavovi o tome je li to bilo dobro ili loše (ili djelomice dobro, a djelomice loše).

S druge strane, potpouno se izjednačavao " narodnooslobodilački rat i socijalistička revolucija ", što je naknadna ideološka interpretacija, koja je dovodila do ozbiljnih jednostranosti u poimanju prošlosti.

Bili su im samo važni: njihov narodnooslobodilački rat, njihova borba protiv osvajača, njihove pobede, njihove žrtve.

Organizirao je i vodio Narodnooslobodilački rat (1941 - 1945) godine.

Od tada je ubrzano uzdrmava, a do 1945. sasvim je dokida narodnooslobodilački rat protiv fašištičke Kraljevine Italije i protiv nacističkog Velikonjemačkog Reicha, koji vodi uglavnom hrvatski (i slovenski) narod Istre.

Na području koje je godine 1941. pripadalo Kraljevini Jugoslaviji, kao i na područjima sa južnoslavenskim stanovništvom koja su bila u sastavu Italije (Istra, Rijeka, Kvarner i grad Zadar) te nakon rata pripojena Drugoj Jugoslaviji, razvio se 1941. - 1945. godine rat koji je pobjednička strana zvala od početka Narodnooslobodilački pokret (NOP) i/ili Narodnooslobodilački rat (NOR).

Oni su činili sve da osujete narodnooslobodilački rat u Jugoslaviji i ostvarenje njegovih vojnih i političkih ciljeva. 2. Titovi partizani su oslobođenjem Dubrovnika potpuno zgazili ideju Garašanina (koju je pola stoljeća kasnije pokušao oživotvoriti i Milošević) o velikoj Srbiji i da Dubrovnik kao srpski pripada velikoj Srbiji.

U dopisu koji su nam poslali drugovi iz Antifašističkog komiteta za povijesno istraživanje stoji, kako je poznato, prije svega povjesničarima, da je Tito simbol jugoslavenskog otpora, a jugoslavenski otpor bio je najveći Narodnooslobodilački rat protiv nacifašizma u Evropi, u odnosu na broj stanovnika Jugoslavije.

Dobiti nagradu što nosi ime dosljednog antifašiste i velikoga humaniste, legendarnog šefa saniteta Vrhovnog štaba, autora jedne od najboljih knjiga sjećanja na Narodnooslobodilački rat, doktora Gojka Nikoliša, to je velika stvar.

Uprkos toj i drugim predostrožnostima Istra se 1941. godine, uskoro poslije raspada Kraljevine Jugoslavije pod udarcima nacifašističkih sila Osovine, uključila u opći jugoslavenski, a time i u hrvatski narodnooslobodilački rat pod vodstvom Komunističke partije Hrvatske.

Antifašizam i antifašistička borba se, pak, javljaju kako bi zamijenili termin narodnooslobodilački rat koji ima jasne komunističke prizvuke.

Jugoslavenstvo zbratimljenih naroda i narodnosti, forma jugoslavenske ideje koju je iznjedrio narodnooslobodilački rat i revolucija, Roksandiću je recept za očuvanje multinacionalne Jugoslavije koji nema alternative.

Narodnooslobodilački rat je nešto više od obične gerile i zato taj pojam i danas stoji u Hrvatskoj enciklopediji, oslobođen ideološke retorike i vezanja samo uz jedan posebni rat, u Jugoslaviji 1941 - 1945..

Narodnooslobodilački rat i obrambeni rat je vrsta rata u kojem narod oružanom borbom i drugim oblicima borbe i otpora oslobađa zemlju od kolonizatora, okupatora i marionetskih režima.

U tome smislu, najjače i najjedinstvenije iskustvo koje smo svi zajedno proživjeli i koje našoj povezanosti daje najveći stupanj historijske homogenosti, je Narodnooslobodilački rat, Revolucija, napori obnove zemlje i teškoće njene izgradnje.

Paradoks do paradoksa: ima li išta nerazumnije nego u lipnju 1941. u porobljenoj Europi dizati antifašistički ustanak i otpočinjati narodnooslobodilački rat?

Inače: Prema posebnim propisima mirovinu je za prosinac 2010. primilo: 37.714 sudionika NOR-a (to ti je narodnooslobodilački rat ako nisi znao) prosječno 2.671,18 Kn, 17.842 pripadnika hrvatske domovinske vojske (to su domobrani i ustaše koji su okrenuli kabanicu) prosječno 2.171,57 Kn, 10677 pripadnika bivše JNA prosječno 2.970,77 kn 69.761 hrvatskh branitelja (prosječno 5.284,85 Kn) te 6.803 pripadnika HVO (prosječno 2.725,33 Kn).