Jest iz slijedećih razloga. (1) Marksistički komunizam sebe smatra jedinom spasonosnom ideologijom koja će čovječanstvo uvesti iz " pretpovijesti " u povijest. (2) On svojata znanstvene temelje i zasnovanost na " zakonitostima kretanja prirode i društva ", pa svoje protivnike smatra istodobno i protivnicima povijesnoga napretka. (3) On zbog toga želi potpuno prožeti ne samo vanjski, društveni, nego i unutarnji, psihološko-ment alni život čovjeka, da bi ga pretvorio u " novog, razotuđenog čovjeka ". (4) Za tu svrhu on stvara partijsku državu u kojoj je državni ustroj sveden na status puke prijenosne vrpce putem koje se izvršavaju nalozi partije. (5) U svojoj povijesnoj pojavnosti marksističko-ko munistički režimi kulminiraju kultom jednog čovjeka, vožda, velikog kormilara, najvećeg sina naroda i narodnosti, gene ralisimusa, doživotnog šefa države, partije i vojske i sl. (6) U marksističkom komunizmu cijela jedna kategorija događaja, osoba, ideja ili podataka ne smije biti izložena kritici, pa stoga možemo govoriti o komunizmu kao svjetovnoj sakralnosti, svjetovnoj religiji, gdje dominiraju vjera, mit i dogma.Onaj tko ne prihvaća dogmatski sud te ideologije, odvlači se pred dogmatsko partijsko sudište. (7) Komunistička društva imaju razgranat policijski aparat.Uzmimo kao nama najbliži primjer komunističku Jugoslaviju.