mi smo svirali u srijedu u klubu Papillon. klub papilllon je na nasipu i on je vonabi brod.a nije. unutra je sve u drvu i crvenom svijetlu i ocekivao bi tu i tamo neku jelenju ili veprovsku glavu, ali nista. iz nutra izgleda kao kombinacija malog lovackog društva u planinama i motela uz cestu u kojem spava demonizirani portir iz nekog Lynchevog filma. ili samo mislimo da spava. s nama su naravno, svirali brkovi, i kuhao se, naravno, gulas, naravno bez mesa, naravno, ljut. gulas je bio super. ja nisam mogao jesti gulas jer mi je bio pre ljut. ali sam vidio da nekima nije bio pre ljut, pa su znali nagnuti i iz šerpice, koja je cini mi se, bila staro plavo kazance za iskuhavanje carapa. koncert je bio ljepi, osim sto je bilo malo tiho. i nije bilo stola da se tomac popne. kad cujem papillon meni padnu na pamet dvije stvari. prvo mi padne napamet onaj film u kojem Pol Njuman pokusava pojesti brdo tvrdohuhanih jaja a onda to sve fino povrati. druga je jugoslavenska atrakcija, putujuce pozoriste ' Poslednja igra leptira ' i njihov hit ' decko, alde oladi '. e, da, bilo je puno ljudi i svi su oni probali (kojima nije bio pre ljuti) ljuti gulas od brkova. onda bi oni, a medju njima i ja, ozednili. e, tu dolazimo do problema u kupovanju piva. kupiti pivo u papillonu je kupovina na nevidjeno. macak u vreci. igra na srecu. kao narucivanje hrane u fast fudu ili piceriji (ili, ukoliko si u rijeci, u pica katu) prema onim uokvirenim uvecanim fotografijama iznad sanka. narucis pivo i dobijes malo. ili narucis veliko pivo, pa dobijes tomislav. pa ti ga naplate 15 kuna. joj. jedina stvar oko tog kluba papillon koja mi, osim tog s pivom, nije jasna, je zasto se on tako zove. sta je to uopce papillon? mislim da bi bilo u svacijem interesu, a pogotovo djecijem (da ne nauce krivo) da se taj klub preimenuje. moj prijedlog je ' zeko '. ako bas hocete, ' sareni zeko '.