Progutani podzemljem, kružimo oko stupova, kružimo krugovima našeg osobnog pakla, zaustavljamo se u neuglednom kutu, bez riječi skupljamo stvari, samo ono nužno potrebno, koraci odjekuju prostorom, odbijaju se od betonskih zidova, traže izlaz, žurimo prije nego im odjek izađe na Zemlju, ulazimo u lift, zatvaramo vrata, otvaramo vrata, pa još jedna, iza sebe zatvaramo ih žurno, pa na ta zaključana naslanjamo svo svoje olakšanje i otpuštamo pritisak svijeta teškim izdahom, a mi smo svjetski prvaci u držanju daha.