Fragment naime ironi č ki prikazuje neugodnosti s kojima se grofica sa svojih osam putovnica suo č avala, isti č u ć i kako su nakon Drugoga svjetskog rata raseljene osobe i prognanici postali dokumenti, komadi ć i papira i puki brojevi. Boja, veli č ina i tekst tih dokumenata odre đ ivali su tvoju vrijednost (...) Ako nisi imao dokument ili si posjedovao samo onaj niže vrijednosti, prijetilo ti je trunuti u logoru za izbjeglice (...) skrivati se ili umrijeti od gladi. Slobodan Novak u novoj kratkoj prozi Bu đ enje uz ve č ernja zvona s podnaslovom U naslije đ enoj maniri živim jezikom ocrtava svoje plutanje u mla č nom moru rujanskog predve č erja po bonaci, oko Cresa i Lošinja, uz obalu kao u gustom sirupu, po mrtvoj utihi i na rubu tamna odraza naše velike šume, razmišljaju ć i je li sva ova ljepota naša ili je, razbaštinjeni, našom samo zovemo.