... sklopiš li kada oči i pomisliš, sjetiš se trenutaka dok si klečao vezanih očiju i iščekivao moj slijedeći potez? pomisliš li što bi bilo da se to sada događa? sada, odmah, ovdje? stavila bih ti povez; da, onaj crni, svileni. i nježni šamar da budeš dobar, jer znaš i sam, ne toleriram neposluh. ogrlicu bi ionako sam stavio i prije nego bih ja došla do tebe. da, onu lijepu. imaš li ju još uvijek? napravila bih krug - dva oko tebe. u onim svojim lijepim pointed toe stiletto cipelicama koje si tako detaljno i revno lizao. jezik bi ti pobjegao i polizao bi mi gležanj. šutnula bih te i odmaknula se. izrecitirala bih da ne volim grješke i da ne volim da se my favourite slave prepušta tako niskim strastima poput lizanja gležanja obavijenih nježnim svilenim čarapama i tankim kožnim remenčićem. uspravio bi se, naravno, na koljenima; kako i priliči stvoru kao što si ti. ispričao bi se. " moja iskrena isprika, Gospodarice, što sam popustio svojim niskim strastima i polizao vaš gležanj. " " isprika prihvaćena. kontroliraj se. " počela bih sa treningom. želim od tebe napraviti stvora koji je u potpunosti imun na bol. uzela bih kratki paddler, a ti bi lijepo mi dao svoju guzu. " dakle, na sve 4, glava gore i osmijeh molim. " udaraca 25. guza crvena, topla, no to je tek zagrijavanje. udaraca 50. guza još crvenija, više se ne prepoznaju rubovi zadnjeg udarca, pomalo je otečena. udaraca 75. guza je tamnocrvene boje, otečena je i hipersenzibilna na dodir. neću više. barem ne paddlerom. uzimam mokri ručnik i par puta ti ga prislonim na guzu. trenutno olakšanje. dolazim ispred tebe i tražim da mi poljubiš vrh štikle. sa osmijehom to činiš, no opet griješiš. kako poljubiti vrh štikle ako imaš povez preko očiju? poljubio si mi rist. dobio si šamar i osmijeh je na trenutak nestao. " klekni na stand by. " to i činiš, a na bradavice ti stavljam po par kvačica. " ustani. " bespogovorno poslušaš naredbu i ustaneš se. " raširi noge. " raširiš noge a na jaja ti stavljam desetak kvačica jednu do druge. " na sve 4. smjesta. " brzo to činiš, no zbog brzine i nespretnosti ti otpada jedna kvačica. " zbog ovoga ću te jebati, kurvice. " uzdahneš i bespogovorno širiš noge i daješ mi svoj anus na upotrebu. daješ svoj anus na korištenje Meni. mom crnom strapu. pljunem na njega, i pljunem opet sebi na psrte. namažem rupicu i namjestim se. on ulazi. polako i polako. držim te za bokove a ti se poput prave pravcate kurve nabijaš na njega. ja stojim nepomično a ti se nabijaš na njega, žestoko i još žešće. " voliš to, kurvo jedna, voliš se nabijati, kurvo jedna? " " da, volim se jebati da, volim se nabijati da, ja sam kurva " naglo ga izvadim iz anusa, toliko naglo da te je zaboljelo. " kurvo jedna, nećeš uživati dok te jebem " " na leđa. smjesta. otvori usta " ti to i učiniš, a ja dođem iznad tebe. kleknem ti iznad lica a ti pohotno isplaziš lezik u nadi da ću ti dopustiti da me poližeš. umjesto toga, kap i još jedna kap tanki mlaz tople tekućine blijedo žućkaste boje ti se slijeva niz grlo. " smiješ me polizati. " to i učiniš i oblizneš usne. stanem kraj tebe i nagazim ti na kurac. noge ne možeš skupiti jer su ti kvačice i dalje zakačene na jajima. nagazim na kurac i gazim ga i dalje, zabijem petu u njega a na licu ti vidim bol. i užitak u njoj. " na sve 4. odmah. " to učiniš i nasmiješiš se. uzmem whip i bičujem te dok ti govorim koliko si mi drag....... hvala ti.

Samo presavineš bijeli papir, pa ga pri č vrstiš spajalicama (ljepilo nije fora, a i razlijeva se, a ti mi još nisi kupila ljepilo u sticku), pa izre ž eš uši, pa nacrtaš o č i, pa nasmiješiš usta i onda s jedne strane staviš štap i imaš lutkicu za kazališnu predstavu

Tako se nekome nasmiješiš, a on ti uzvrati osmijehom.

U redu je, odgovoriš i nasmiješiš mi se.

Nasmiješim ti se i ti se nasmiješiš meni, malčice i nekako nabrzinu, kao da te je strah da ću ti se obratiti.

A pokoja suza plod je spomenute plime, čiji se miris i dodir osjeća i kada dođeš doma, pa sklopiš oči i blago se nasmiješiš, jer si dobio još jednu potvrdu da je radost moguća i kad se naoko čini da nema osobitu šansu

Sreća je kad se često nasmiješiš bez nekog posebnog razloga.

Spustiš ruku i zahvalno se nasmiješiš.

Sva zadrhtim kada te ugledam, kada mi se nasmiješiš i u znak pozdrava kimneš glavom jer zbog drugih nesmiješ ništa izgovoriti na glas.

stanujemo na posljednjem katu lijevo od dizala u stanu br. 9 i imamo veliku terasu na kojoj ja uzgajam začinsko bilje i na koju ti donosiš vino nakon druge smjene tamo oko 22.30 i sneno zijevneš pa se mazno nasmiješiš taninom obojiš čaše a kada se zvijezde sakriju iza kulisa nimbusa i noć najavi još jedan dan sjedneš do mene i prstima mi pričaš

S vremenom se navikneš da će hejtera uvijek biti, pa im se nasmiješiš i kreneš dalje.

Nasmiješiš se onom nasuprot sebe, možda se i nakloniš, zakloniš izraz lica praznom riječju.

Ti se nasmiješiš smjerno, dobro je veliš i mislila sam, možda se upitu mom čak i veseliš, momak si drag

Skromno pogledaš i skromno se nasmiješiš.

Da te večerima nisam pozivala u snove da te pitam za neki savjet ili samo da mi se nasmiješiš i namigneš dva i pol puta.

Padovi se tako popravljaju da im se nasmiješiš, oprostiš sebi i drugima i kreneš još odlučnije naprijed.

staješ, vadiš novčanik, daješ joj nije bitno koliko, barem nešto, možda se čak i malo nasmiješiš i poželiš joj nešto dobro;

Kažem ti to, nasmiješiš se i pojave se bore, jedna previše, djelić milimetra preduboko, i vidim te za dvadeset, trideset, pedeset godina, pitam se jesi li to još uvijek ti.

On nas oslobađa, sve dok mi konačno ne kažemo sami sebi: Ma pogledaj kako je lijepo ne duriti se, koji je dar oprostiti, koji mir kad pređeš preko nečega, koja radost kada se nasmiješiš

Pozdraviš, ljubazno se nasmiješiš na hodniku i to je to.

I tvoj je dečko samo čovjek od krvi i mesa koji ima i svoje potrebe, snove i nadanja... divno je ako se ti snovi donekle poklope, super je ako povremeno imaš osjećaj da svijet ima smisla, a neviđeno je dobro ako se prije spavanja sama sebi nasmiješiš što si " njegova " pa makar i neslužbeno.

No ipak, nasmiješiš se i zaključiš da te za sve to skupa apsolutno nije briga.

Ali što je to prema slobodi da se, onako od srca, nasmiješiš od uha do uha?

Ne mogu nemati tijela kad sam s tobom; biti drvce vani što se njiše, mlad Mjesec, noćni šapat, nedokučivo prizivanje kojemu sam se uvijek odazivala, s ruba sna otkinuta pahulja, latica, lelujavo paperje, vrtloženje S tobom, ja nemam tankoćutnost violine, njen zvuk, njeno treperenje, moje rumenilo i zlataste odsjaje, duboko u noć otisnut zlatni pečat samo od slutnji, nemam polaganost kojom ne okrećem glavu da bih vidjela tvoj pogled na svom tjemenu, nemam tu među prstima zrgnutu tišinu suspreglih uzdisaja, taj zgužvani komad svile kojemu čupam rub, trenutke, što istječu kao pijesak kroz pješčani sat, nemam Ni sati koji su me znali raznositi kao vjetar pustom ravnicom, pustopoljinom, krajolikom strmim, surim, nadnešenim nada mnom kao nebo, tamno, sivo, olovno, prijeteće, kišno, ništa od toga, od tih slutnji, šumova, težine, vrtloga, žamora, glasova, kiše, odjeka udaraca iz zemlje, nijemost, gluhost, praznina, provalija, puknuća, rubovi, oštri rubovi, kamenje, kamenje... ništa od toga, ne može pripadati tebi, srećom; ne možeš me poznavati onakvu kakva ne mogu biti s tobom, moj put unedogled što se sužava, iščeznjuje, prestaje S tobom imam jedan drugačiji korak, drugačiji tonalitet, stanište vode što sad ispunjava pukotine, jednu kadencu što neprestalno prelazi u melodiju, jednu nerazmetljivu sreću opazivu u rasporedu naših šalica na stolu, tvojih novina Moje ruke tu su; pružene da ti dodaju ubrus, nasmiješiš se neprimjetno, a paperje popodnevnih trenutaka propaduje...

Ili kada se prvi put nasmiješiš nečemu čega u pradomovini nema

Nije ti dao da se još barem jednom nasmiješiš i nije te ni u čemu štedio.

Nasmiješiš se stojeći na kiši... sada imaš ljubičasti kaput da te grije.... i džepovi više nisu tako prazni.... imaš se i gdje ogrijati...

I onda dolazi na red trik: makneš sve iz glave, opustiš se i nasmiješiš, namjerno i usmjereno, kao da je ta bitna stvar tako daleko, kao da imaš još dosta vremena i živiš dan, dva u oblaku, mirnoće, samokontrole, pufaste opuštenosti i one neke pozitivne ravnine duha

A to je strašno, nešto kažeš, nasmiješiš se, a ono... ništa

Čudom me nasmiješiš svaki dan iznova