Altar, ne smiješiš se dovoljno.

Sad se smiješiš, satniče.

Ma tko bila, drago mi je što si tu sa mnom. Što se smiješiš?

Ne smiješiš se?

Imaš hladan izraz lica, ali iznutra se smiješiš.

Kako si samo zgodna kad se smiješiš!

Kad se smiješiš.

Mrzim te kad se tako smiješiš.

Ona stvar kad se smiješiš?

Gledam te kako hodaš, kako se smiješiš, kako zabacuješ kosu.

Ako slaviš zašto se ne smiješiš više?

A ipak se uvijek lijepo smiješiš.

Ne smiješiš se.

Ali dok jedete, razgovarate, smiješiš se...

Najprije odumru stanice tuge, pa se široko smiješiš.

Lijepa si kad se smiješiš.

Kad dođe vrijeme za ritual odrastanja, ponekad se smiješiš zato što si sretan.

Je l" se smiješiš ti tamo?

Ogovaraš čovjeka, a onda mu se smiješiš u lice.

Nazivam te Bogom jer vidiš sve i još uvijek se smiješiš.

Sad je na tebe red da se smiješiš kamerama.

Previš se smiješiš.

Mudro se smiješiš, no ipak ga odvedeš u krevet.

Kimaš glavom, smiješiš se i izgledaš zahvalno.

Dobro, a što si ti radio za vikend da se smiješiš od uha do uha?

Drago mi je da se smiješiš, Bobe.

Mamice zašto se smiješiš?

Da te vidim kako se smiješiš.

I to što radiš sa nosom kada se smiješiš.

Opet se smiješiš.