Ma i cijeli ovaj svijet je takav, nije stvar vise samo u prirodi, ljudi su se promijenili, jucer citam u novinama da su pretukli u atriju skole momka bejzbol palicom, jedan drugi tip izasao iz auta jer su prosvjednici blokirali cestu, napao ih nozem (nasrecu ga policija zaustavila), a prosvjednici mu zauzvrat demolirali auto (kamenjem i balvanima)..

NASRECU imala sam sanse OTICIu zemlju gdje covjek radi i dobije placu.....

Nasrecu, ljudi poput dr. George Carlo otkrivaju i iznose cinjenice na vidjelo.

.. ma gle Ivan.. ak je to strasno.. kak ti govoris da je.. onda su mogli ljepo pratiti tempo vodecih a ne zaostajati cijeli krug.. dok Hamilton napravi takvu vrstu pogreske odmah ga se osuđuje kao da je neko stvarno i stradao.. pa zasto se onda ne odnosite isto prema i drugim vozacima.. zasto Hamiltona najvise kaznjavaju.. jendostavno je.. decko odstupa od svih.. zna vozit, ima borbenost, i da ne nabrajam vise i kj sad ak se izokrenuo.. nije kraj svijeta.. svi znamo da je bilo mokro.. nasrecu niko nije ozlijeđen..

Toga u Siriji nasrecu nema, ko je otisao, otisao je.

Ja sam pak plivao nasrecu, a vjetar i struja gonili me naprijed. Spasio se, ali su ga zarobili patuljci Liliputanci.

- Od 11. do 15. rujna 2006. u EXPO centru u Nasrecu Johannesburg, održan je 17. međunarodni sajam opreme za rudarstvo i energetiku.

ova prica u nekoliko nastavaka trebala vam je opisati samo jednu zivotnu situaciju.. jednu pricu koju nasrecu mnogo ljudi ne zna, a opet postoje i mnoge druge cak i strasnije sve to zapisano samo je uvod ili jedan moj nacin da vas uvedem u jedan novi svijet svijet koji mnogi od nas osudjuju neki, jer ga se boje, drugi jer im je nepoznat i stran, a neki pak jer ih je zivot uvijek mazio i nisu se borili za goli zivot cesto bjezimo od nekih stvari, ne priznajemo nista osim medicine i lijekova, eventualno Boga no ni tu nismo iskreni vjerujemo kad nam treba, zazivamo kad nam je nuzno a poanta je u tome da kad vjerujes da ce ti nesto pomoci.. tad ce ti i pomoci vjera je kljucna stvar.. bila to vjera u medicinu.. u Boga ili samoga sebe... tijekom zadnjih par godina vidjela sam veliki broj neobicnih slucajeva.. reci cu neobicnih iako to meni nisu, baarem ne vise bitno je slijediti srce.. svoj instinkt, svoju intuiciju...

hvala ti norice kaj si ujedinila (vecinu) hrvata... nazalost jos ima onih koji sada " brinu " kaj bu s novcima, ali nasrecu vrlo malo... hvala i mami i tati koji su pokazali da je sve moguce... nisu kao ostali sjeli i kukali nad zlom sudbinom, nego su se sa svim zivim i mrtvim, sa svim sto imaju i nemaju odlucili boriti za svoju curicu... i u tome je njihova i tvoja pobjeda... pozdravi moje bake tamo gore....

Nasrecu zilav je to organ, moze ga se stvarno puno sprzit prije nego sto se pocne primjecivati

situacija je bila iduca.. petljao sam s jednom curom koju sam znao od prije, vec sam pisao o tome, mlađa je od mene itd.. cinilo mi se kao da hoce sex, ali ima decka, vidjeli smo se par puta, ali nije bilo bas previse akcije, vise me onako ajmo reci zavlacila.. i odjednom vidim ja ona rarijedila poruke, pozive itd. ijavio sam se ja njoj, porukom.. i tako nesto pricamo i ona kaze nesto kao da se mora sredit, da ne zna sta zeli i da je zato jos vise u k... a da sve ne moze imati (tu se radilo o tome kako ima decka) i ja sam to shvatio kao odjeb, ali ona kaze da cemo se cuti kad joj zavrsi skola.. ne vjerujem joj, dobro jebiga, idemo dalje.. i dolazi danasnji dan, tj sad vec jucerasnji.. i ona mene zove kao da se nademo jer joj je norijada.. ja kazem ajde, ali za pola sata, ona meni kaze da ce me zvat.. nije.. saljem poruku da sad mogu i nista.. par sati kasnije, 4 otprilike evo ona zove.. da dodem kod nje.. idem ja, ali otkad me prvi put zvala cudno mi je nesto bilo u glasu.. i dolazim ja u haustor i iza mene neki tip.. idem prema stanu i ona meni kao ljubaviiii.. ali ne meni nego njemu: eek: WTF? ok, ajde mozda frend.. ulazim u stan i upoznajem njenog frenda i frendicu (inece su par) i tipa iz haustora.. njen bivsi decko s kojim je valjda malo bliza ocito jer su se ljubakali itd.. koma situacija.. ali dobro prebrodio sam i to, svakakvih govana sam se najeo u zivotu pa mogu i to.. nego sad mene zanima sta joj je to trebalo znacit? i ona meni jos nesto namiguje kad on ne gleda.. a frajera povlaci za nos maksimalno, tip je jako glup kad takve stvari dopusta.. ja nasrecu nisam bas toliko.. e sad je vrijeme za osvetu, moram ju nekako malo ponizit, samo neznam kako, ima li prijedloga? i sta joj je to trebalo znacit? vrlo jednostavno je moglo sve proci bez da me zove

bebacica bas nije neka halapljivica, ne sopa se mlijekom, ona nekako to laganini damski razvlaci (jedino prvih pet minuta malo brze guta i zna zacoktat dok je let down ' napada ') otkad smo povecali razmake u dojenju pocela je i duze sisat, 35 - 50 minuta, danas smo jednom odvalili i sat. problem je sto ja ne mogu skuzit kad je njoj dosta. zna mi zaspat na sisi vec nakon 15 min, ja je maknem, razbudi se za par minuta, mase ustima pa je vratim, ona opet sise neko vrijeme i tako u krug. prvo sam mislila da ne pojede nista nego se samo igra, ali sam (nasrecu) nabavila vagu i vidjela da naknadno kad je vratim pojede jos 20 - 30 ml. da naglasim da niti osjecam jel mi ide mlijeko, niti kuzim kad ona guta a kad samo uziva na sisi.

A da vlastita produkcija bude nesto malo manje grandiozna i sa vecim udjelom lokalnih " kulturnih snaga "? zasto? jer " scena gorica " ne funkcionira na komercijalnoj osnovi, vec je financirana iz gradskog proracuna, pa je stoga, nazalost ili nasrecu, nuzno da a) budu kulturuno zadovoljene svi drustveni slojevi i razliciti ukusi i b) stimulacija lokalne kulturne produkcije (za milijune kuna koji su ulozeni, zapravo je malo i zalosno sto se nije isprofilirao niti jedan goricki glumac, reziser ili tekstopisac) da je sadasnja " scena gorica " komercijalno kazaliste, skidam kapu, ali kako gradske (i iz gradskog budzeta financirane) ustanove imaju ipak malo drugacije posatvljene ciljeve... ne zasluzuje neke velike hvalospjeve. jbg.

To je zajednicki jezik koji govori ogromna vecina Hrvata, Srba, Bosanaca i Crnogoraca, i koji nije plod bolesne nacionalisticke propagande, koju ste ti i tvoj Kubura vodili, nasrecu totalno bezuspjesno.

Nasrecu ne vidim to zutilo koje neki korisnici prijavljuju, ali za te pare, moram priznat da malo zivcira.

Mi nazalost (ili nasrecu) ne mozemo birati, Hrvatska nam je u srcu i tamo nam je uvijek lijepo i krasno, pa makar nas Vi mrzili ili voljeli, htjeli ili ne htjeli

Nazalost ili nasrecu....:) I da, zivjele mi SVE generalno tupe zene jer sve citamo fuckin Cosmo, ne znamo da je Samantha izmisljen lik i gledamo tv i lajemo o glupostima i vucemo okolo sitne pse.

NA SVIJETU NE POSTOJI NIZI JEDNO TRAJNO ODLAGALISTE NUKLEARNOG OTPADA.. (a kako bi se s nuklearnim otpadom postupalo u nasoj nam dragoj Hr, to ne zelim ni pomisljati, zamislite nekog lika kao bandic koji donosi odluke o tim stvarima), otpada koji ce biti opasno radioaktivan i do 100 000 godina.. zatvaranje nuklearke traje desecima godina i trosak zatvaranja mjeri se u milijardama, pri cemu sama nuklearka jos dugo ostaje radioaktivna (ne, ne zraci prema van, ali je unutra prilicno nezdravo). uran nije ruda koju se nalazi u polju medju kukuruzima (nasrecu) i zalihe su ogranicene.. ako svi krenu na nuklearnu energiju, cijene ce skociti vise nego one nafte.. i za kraj ne zaboravimo sto jedna mala nesreca u prilicno maloj nuklearki tipa cernobil moze znaciti, i znaci, za pola europe.. u njemackoj jos postoje prilicno radiaktivna mjesta.. jedna nesreca u krugu 500 km i mozemo svi slobodno mijenjati drzavu.. toliko o nuklearnoj opciji..

To sa selom sam 100 puta okusio, al (nasrecu mozda:)) nisam gledao film jer u ono vrijeme nisam bio ni rodjen.

Nasrecu, tvoj edukator je shvatio da nije bogom dan i sad to boli, e pa ako je dobar psihoterapuet znat ce kako pomoci i sebi (naime, svi koji se educiraju za psih.terap. moraju proci rad na sebi odnosno podvrgnuti se psihoterapijskom procesu).

Tu se ima dojam da ste u vecoj populaciji, al nasrecu niste, al i ovako vas puno haha, a ovo su vam jedine pozornice pa ste zato ovde dokazivate i dolazite do punog izrazaja, al nikakve vam koristi od toga hahahahahaha

Na zalost ili nasrecu, dozivio sam istinu i sad se samo smijem na Krscansku, Muslimansku i ostale vjere.

Draga Nikolina, citam redovito vas blog. divim se vasoj hrabrosti, i da istina je, djeca nam otvore vrata jednog sasvim drugog svemira i pocinjemo gledati na svijet sasvim drugim ocima, pogotovo ako sve ne tece/nije teklo po planu. i sama sam mama i ovaj tekst me ponukao na, recimo, komentar. ja zivim vec neko vrijeme u njemackoj. moj suprug i ja smo oboje znanstvenici i na neki nacim povezani sa medicinom. krajem kolovoza se rodio moj sincic. trudnoca je bila savrsena, na srecu, jer moj doktor je bio poprilicno nemaran, pogotovo pred kraj. tjedan dana prije sluzbenog termina dosla sam na pregled. ctg nije bio u redu, ali on nije imao vremena pricekati 30 minuta. zurilo mu se. onda me nabrzaka pregledao, i prokomentirao, hm, ne mogu napipati glavicu u kanalu, ako se do subote ne porodite, javite se u kliniku na porod i otisao nisam mogla vjerovati. iza toga sam otisla do svoje primalje i isplakala se. ona me pokusala umiriti, napravila je ponovno ctg, i bio je ok. u srijedu je krenulo. kad sam nakon 12 sati trudova dosla u kliniku (klasicno kod prvorotkinja, treba nam duze), moji krvni nalazi su bili jako losi, imala sam izrazito niske trombocite, maleni je pokazivao stanje stresa kod svakog truda, trudovi su bili svake 3 minute, ali nedovoljno jaki, ja se nisam otvarala, malenome nisu mogli napipati polozaj. ustanovili su da se u 2 tjedna od zadnjeg ultrazvuka pomaknuo i malo zaokrenuo. pa su ga pokusali prvo vratiti u polozaj, pa oxitocin meni, i tako su me mrcvarili slijedecih 12 sati dok se nisam na kratko onesvjestila i nisu izgubili malenog na ctg-u. na kraju su morali napraviti pod hitno carski. jedino sto sam zeljela u tom trenutku je cuti njegov plac. i bio je tamo, maleni je bio totalno iscrpljen i plav. i onda je pocelo. vase djete je dozivjelo stres i zato mu treba vasa blizina. ne brinite, za najvise tjedan dana je kao i sva druga djeca. radite kangorooing, to pomaze, ali nije. imala sam osjecaj da je sve dalje. najgore je bilo da su mi svi moji poznanici, rodbina (izdaleka) govorili da panicarim, ali nisam. on je bio sve dalje, sve odsutniji. onda sam to rekla svojoj primalji, i da se bojom da je lagano autistican. ona mi je rekla da je i ona primjetila da nesto ne stima, ali me jos nije htjela uznemiriti. i preporucila mi je osteopata za pocetak. i to je bio puni pogodak, ali onda su krenuli dodatni problemi; ortoped, pa neurolog (imao je veliki hematom na glavi kao posljedicu poroda), pa rupa na srcu i tako jedna terapija nakon druge, neke ne pokriva zdravstveno, ali vidi se napredak, pa idemo dalje i tako puna tri mjeseca, kucanja na vrata i uvjeravanja u pocetku da nisi histericarka, nego da nesto ne stima, podizanje obrve na on je sve odsutniji. nasrecu moj maleni je sad dobro, i razvija se i vise nego dobro. i svaki puta kad mi se nasmjesi i pogleda, znam da sam na vrijeme reagirala i da se moja upornost isplatila. mislim da nije samo problem u hrvatskoj, nazalost. doduse, ovdje imam mogucnost na vrhunske strucnjake jer zivim u sveucilisnom gradu, sa uni klinikom, etc. ali ako sam ne reagiras, svejedno je. nikolina, ja vam zelim od sveg srca, da vasa malena srecica, nadje svoj put i da se sve vise otvara i razvija svoje sposobnosti. voljela bih da je situacija u hrvatskoj bolja, da se ima vise izbora i dostupnijih informacija i da je cijeli sistem konacno profunkcionira. znam da vam nije lako, ali drzite se.

Vlasnik kuce je ⠀ nazalost⠀ bio doma, ali je " nasrecu " imao pistolj.

iskreno se zahvaljujem i Rujani i svima koji su odvojili malo vremena i napisali svoje misljenje... puno mi to pomaze.. makar su neka totalno kriticna i osudjuca razmisljanja a druga pak fleksibilnija i optimisticnija... moja razmisljanja su takodjer dugo vremena od saznanja varirala upravo u svim tim krajnostima... nasrecu, vec neko vrijeme zbilja uspjevam sve kvalitetnije ostavljati svoje crne misli iza sebe i puno lakse prozivljavam sva ta sjecanja kad me sustignu (oslanjajuci se na sve stabilniji i iskreniji svakodnevni odnos svog partnera prema meni)... opustam se polako iz grca i pustam da vrijeme svoje ucini, naravno uz pomoc glavnog aktera moje price, a to je naravno moj voljeni... i kako bilo sve mu vise vjerujem i nadam se da cu se uspjeti drzati prvog Rujaninog savjeta a to je da oprostim i zaboravim i okrenem se buducnostii s " na vatri iskusanim partnerom "

Nasrecu, svjetlo je upravo postalo crveno za aute, pa nisu završile kao džem.: D Znate, to i ne bi bilo tako loše da nije samo jedna u nizu nesreća koje su mi se dogodile poslijednjih dana.

dobar clanak, ali nasrecu nisam se jos susrela sa problemom tlaka, niskog ili visokog..

Nasrecu, ovdje zivi jako puno Pakistanaca i Indijaca a u njihovim marketima ima velik i bogat izbor svjezeg povrca, voca i raznovrsnih namirnica koje se ne mogu drugdje naci.

Jerko Leko je rutiner koji vrlo pouzdano obavlja svoje zadatke, nije spektakularan igrac no sve zadace izvrsava disciplinirano i profesionalno, vrlo je koristan u sredini terena i igrac je kakvog bi svaka ozbiljna momcad trebala imati u svojim redovima, nasrecu njegova prodaja nije izvjesna posto vise nije niti u cvijetu mladosti niti pokazuje ikakvu zelju da napusti maksimir.

nego, postujem ja parachin talenat, ali NASRECU nema joj od mene koristi, necu bit vise u svicarskoj do prvenstva.: top:: top:: top: