Ovaj put, pak, gomila ljudi koji su obicno, promatrali istovar pred magacinom u Robnoj kuci, veca nego inace, dozivjela je strasno razocarenje kada je otkri ven njihov tovar: tone aluminijskog posudja i sapuna.Dobar dio pomoci bi vec sutradan zavrsio na gradskoj pijaci, standovi bi bili natrpani sjajnim pakovanjima narandzastog soka u prahu ili velikim konzervama ulja, a vlasti su na to gledale blagonaklono.

Tamo su ljudi u ćelijama natrpani kao majmuni, žarulje su zbog štednje zamijenjene za one od 40 vati.

I unatoč tolikim katovima, dućani su uglavnom natrpani i nije lako manevrirati po njima.

S obzirom da su takve udruge pretrpane spašenim životinjama koje čekaju udomljenje, a stanovi aktivista su najčešće natrpani životinjama koje su dospjele kod njih upravo zbog ljudske neodgovornosti, odgovor koji će gospođa dobiti jest da (iz navedenih razloga) udruga to nije u mogućnosti, te će ju aktivisti/volonteri savjetovati da pokuša sama nešto učiniti, primjerice oglasom.

Gospodski sjenici su natrpani, u nas jedva koji obrok sijena, a mi moramo gospodsku stoku hraniti i, ako koje marše pogine, mi ga moramo platiti.

Dolje na izletištu su nas već svi čekali natrpani u kamionski koš, pa smo se i mi brzo ubacili preko.

Istraživanja ukazuju da je metoda likvidacije bila bestijalna: zarobljenici su vezani žicom i natrpani u rudnik, u koji je zatim pušten plin, čiji se tragovi osjećaju i danas.

Dehidrirani, neispavani i natrpani lošom hranom oblačimo patike krećemo u utrku s kilometrima.

Tako natrpani prelazimo skelom na drugu obalu rijeke Mananbolo gdje nas prethodnica dočekuje s tužnim vijestima.

Pa nije niti Hitler, niti Goebells, niti Hess, nikoga osobno ustrijelio, ali da li to znači da je najodgovorniji neki pukovnik zapovjednik Auschwitza, a da Reich-ministar Himmler nije znao koga i kuda vode vlakovi natrpani ljudskim mesom i da mu treba uručiti oprosnicu

Nemoguće je opustiti se kada su radno mjesto ili dom natrpani nepotrebnim stvarima i smećem.

Subota ujutro, 25.6.2011, krećemo oko 5:00 h NATRPANI do čepa.

U reptila koji su drogirani i natrpani u kontejnere s lažnim dnom, također je visoka stopa smrtnosti.

U početku jednostavni i jasni, s vremenom postaju komplicirani i natrpani raznim ukrasima i heraldičkim motivima tako da ih je teško odgonetnuti i objasniti.

Što se tiče uvođenja novih utrka, osim što tako natrpani raspored baš i ne odgovara ekipama u formuli jedan ali odgovara gledaocima, one se mahom voze na novim stazama koje po dizajnu ipak omogućavaju zanimljivije utrke. jedan komentar sa druge stranice, za mene istina

Po završetku radova, Židovi Osijeka i okolice natrpani su u tvornicu, gdje su ostali sljedeća dva mjeseca.

Danas su naši navijači po tko zna koji put obranili Hrvatsku od najezde raspomamljene horde predstavnika raznih tvrtki, njihovih supruga, žena majki i domaćica, raspojasanih VIP uzvanika, prijatelja i simpatizera PAOK-a koji su, radi zavaravanja domaćih obrambenih snaga, bili natrpani u jedan autobus.

Zima je istom nastupila, te se je u sobi još osjećao onaj neobični, veoma zamamljivi miris prvoga loženja; zimski prozori bili natrpani grožđem; a po ormarima redale se žute dunje.

Tu su natrpani, tijelo na tijelo, izjavio je biolog Antony Fischbach.

Kavezi su natrpani u veće stanove u radničkoj četvrti Zapadni Kowloon i dom su za čak 100.000 ljudi.

Sad se raduje blagdanima: biti će filmova na televiziji, a filmove voli gledati oduvijek, mada su ovi noviji nekako previše natrpani pucnjavom.

Najčešće spominjani savjet: natrpani poštanski sandučić, po kojemu svi potencijalni ' grabežljivci ' vide da stanara nema, pa ostavimo i ključić od poštanskog sandučića i zamolimo dobru susjedu da ga svakodnevno prazni.

Na poslijetku je vjerojatno da ćete posegnuti za jednom od istaknutih ponuda restorančića u kojima ljudi sjede natrpani u nevjerojatno skučenom prostoru, ali pritom jako radosno jedu.

Trčal je trčal sve po uličicama, preskakal ograde za lopovom a sve ko u ovim drek filmovima i serijama kaj su nam natrpani svi programi.

U svoj silini zdrave zajebancije, u koju su natrpani svi mogući stereotipi - od gastarbajtera-povratnika iz Njemačke, njegove kćeri koja ni hrvatski ne zna govoriti kako spada, novog automobila koji je taj isti povratnik donio, pijanom pjevanju ustaških pjesama kao vrhunca kulture autor je kod nešto ozbiljnijih stvari ostao neutralan.

eto jedan haiku.nemoj molim te.neda mi se.trenutno neznam ni sto je uciti.gledaj na to da mi se nakon citavog dana smrzavanja, trcanja za nepotrebnim autobusima u martama, dizanja u 6, smrzavanja, toga da te jebena vrata basa zgnjijece u 7 ujtro, da ti se smije natrpani bas, ukljucujuci bivseg i rodicu, pa onda penjanje po hogvatsu od fakin skole, kasnim na matku, ludjacki smjesek, kavaaaaaaa, talirrrr, kava u talira i jutarnji cigar, neeee, carolija unistena, imam skolu, petrarka ili kako vec, lijepo, taman me podsjeti na moje dusevno stanje, divota, pa dekoncentriranost za pglazbe, crtanje, trci na bassss, u martama, noge, smrt. a sad uci, nedamise. stara sam, koza mi je hladna, autici su se zaustavili, a netko je dosao i rekao mi da..................................

Natrpani tanjuri, plate pečenja ili obilni deserti su iza nas.

eh eh malo ću se osvrnit na ovaj zadnji vikend slobode pred ovo strjeljanje ispitivanjima i kontrolnima po povratku u skolsku klupu... išlii smo na bivak (za one neinformirane-izlet) na kozjak... našem dragom ciki je prnilo da bi se do gore mogli dogegat pješke, pa smo ono fullyloaded u subotu oko četri popdne krenili put solina... malo su nas ka blido gledali dok smo onako natrpani svim i svacim (loncima, vrećama.karimatima, šatorima, rancima) šetali ulicama al ' mi smo samo ponosno nastavljali tješeći se da nas gledaju onako s divljenjem... =) do solina nan je tribalo skoro uru vrimena prelose... dođsmo u solin kad ono okrene neka oćuneću kiša..... ma baš krasno... ali voli nas " onaj šta to od gore vidi sve ", pa je ubrzo ponovo zasjalo sunce.. =) krenili mi tako dalje... ciki palo na pamet da bi ovaj bivak moga bit svojevrsna priprema za natjecanje pa smo morali švrljat onaj prokleti dnevnik puta... al ' dobro... nakon par konzultacija, i nekog kozjeg puta koji nas je vodia kroz neke vinograde, maslinike i vrtove koji vonjaju al ' ono baš kvalitetno... (pa ja neznam šta ti ljudi sade) došli smo u mjeso sv. Kajo... tamo smo se već umorni zaustavili isprid nekog socijala dućana a ciko je obnovia malo zalihe hrane... neka mularija zeljna nekih događanja i nečeg novog-znate kako je po tim mjestašcima-počeli su recitirat himnu sih-a.. kazem recitirat jer se ono sta su oni izvodili nikako nemoze nazvat pjevanjem... =)... koja kapulica, par paketića pelata, manistra... i mozemo krenit dalje... uzbrdo na nasu veeliku zalost... još par konzultacija koje su nas uputile gore prema onim šumama... čeka nas je onako pošten uspon.. pa nas je vođa puta oslobodia dnevnika.. joj.. baš je fancy... i tako smo već crknuti nastavili uspon... samo ću reć da smo se taaako otelili dok smo došli jer smo ka malo okruzili pa smo presli pola kozjaka onako sa svim onim stvarima na sebi.. i jos uzbrdo... došli smo na putalj kraj planinarskog doma u deset... neću ni govorit kako smo se umorili.. nakon pređenih 25 km na koje nismo bili psihički pripremljeni... =) kasno smo došli pa je ono zakazano gradelavanje otpalo... samo smo pojeli sve sendvice koje smo imali i još se malo krpali za kruv jedni kod drugih... nakon " obilate " diner koju smo smazali za tren sto je i razumljivo nakon onog uspona... nakon svoje vegetarijanske vecerice tina je izmigoljila iz satora pa nan je odsvirala nest na gitari... u krpe (satore heh) smo se pokupili prilicno rano.. ponoć, jedan? lijepo divno krasno jutro na planini.. otvorili smo okice na nagovor cike i jer je pritia da će nan u sator ubacit kelu i njegovu druzicu (pasi).. a đubre jedno diga nas je po ure ranije... oprali smo one krmeljave oči... i zube aj, i onda se razbudili uz kavu ičaj i (ne zalin reklamirat kraš al ') domaćicu... kad smo se ono bar napola pošteno razbudili šime (načelnica) nas je natirala da ono u onom duhu pripreme za natjecanje koji san već spominjala idemo crtat skicu tamo dole sa onog vidika odakle se vidi pola dalmacije al ' dobro... kut je bija odreden na samo 37 stupnjeva pa i njie bilo toooliko strasno (sad pojedinci nemaju pojma o cemu pricam al ' nema veze).. i bas san ponosna kako san to napravila s obzirom da mi je prvi put i s obzirom na onaj kroki u lepoglavi.. heh... malo smo se ispržili na suncu dok smo to našvrljali al ' smo zato smazali one cikine specijalitete s gradela u roku keks.. je da su vedrana i tina malo počekale na svoje balancane i tikvice i gljive i svašta nešto vegetarijansko al ' oprošteno mu je... mali odmor pa onda spuštanje puno jednostavnijom stazom kojom smo se mogli i popet al ' zasto jednostavno kad moze kompplicirano.. cccc... ma sve je cool... i stigosmo smo na amotonazvat livadu di smo podigli zaklon.. opet neću puno komentirat jer je zemlja bila preblesava nismo uspili zabit ni jedan klin... pa se zaklon ozbiljno nakrivio al ' neka... bar znamo šemu kkako se radi... dakle... onda su se ciko i vedrana pokupili autom do splita (ka zbog kele)... linguze jedne... a mi obični smrtnici smo se zaputili do prve busne stanice, pa onda graskim vozilom do splita... i opet smo pljenili onim zbunjenim pogledima... i šarmirali konduktere pa nam nisu ni kartu pregledali... i napokon povratak u grad i civilizaciju i smog i buku i LJUDE i more i svasta nesto...... rastali smo se na solinskoj.. na zadnjoj stanici triestsedme... šmrc šmrc.. a ja se uputila svojoj kući i sobici slobodici di me na stolu čekala knjiga iz latinskog.. a ja ono zudjela da je otvorim i naucim svasta latinsko i sad prstim od znanja (jucer san cak dobila peticu i to ne jednu nego dvi) eto eto... skola je pocela i sad su svi u duhu ovih nacionalnih ispita od kojih me vec boli glava jer svi tako bruje o njima a do toga jos tjedan dana... malo ce mi zagorcat zivot al ' ne sekiram se ja... ovih dana zivim u nekom svom svijetu i bas mi je krasno pa mislim se zasto se i budit kad je sanjarenje puno bolje od ove surove stvarnosti.. =) ajde velika pusa svima... (slike cim ih nabavim)

Javni radovi su obustavljeni, većina svoje automobile zaključava i odlučuje se na pješačenje ili na gužvanje u autobusima koji se, tako natrpani, čine manje prljavima.

Kavezi su natrpani u veće stanove u radničkoj četvrti Zapadni Kowloon i dom su za čak 100.000 ljudi