zelim vjerovati da nam nema kraja, zelim vjerovati da nam nema ravnih... zelim vjerovati da sve traje vjecno... zelim da sve bude vjecno... like every good song everything has an ending... svemu dodje kraj... i kad tako razmisljam, mislim si cemu onda sav taj trud? cemu htjeti da ti se netko vrati kad nakraju ce opet tome doci kraj? zasto ponovno zapocinjati zavrseno? zasto odrzavati odnos kad zapne? neznam kako kod vas, ali moji odnosi vrlo cesto zavrse bez nekog smislenog razloga... i puno stvari ostane ne izreceno... ali mozda znam ponekad odgovor na to zasto... pricala sam sa best frendom... i rijesili smo to... i rekla sam mu stvari za koje nisam prije imala hrabrosti... i sad shvaca... i sad zna... i zelim vjerovati da nam nema ravnih... da jos uvijek vrijedi ono nemoze nam nitko nista, jaci smo od sudbine... radile smo nas par album frendici za rodjendan... toliko toga ne znaju, o meni, o nama... toliko toga sam htjela napisati, reci... bilo je super, zadnja dva dana sam se prisjetila svih dobrih stvari u ovom prijateljstvu... skoro cetiri godine uz vas... i zahvalna sam svakoj od vas na tome... na dobrim i losim stvarima... na svemu sto ste me naucile, cak i ako to niste ni znale... i zelim vjerovati da nam nema kraja... zadnja tri mjeseca uzivam u jednoj osobi pored mene... u njegovom osmijehu, dodiru i zagrljaju koj mi govori da me neda nikome... u poljubcima i njeznostima... u razgovorima i jedostavno u njegovoj prisutnosti... ponekad se mozda ne smijem dovoljno... mozda ga ne zagrlim dovoljno jako, ili ne poljubim dovoljno njezno... ali znam da zna da ga volim... pijana i trijezna... uvijek i zauvijek... e boy... nema ti ravnog... i da znas da zelim vjerovati u to da smo ti ja vjecni iako svjesna sam da svemu dodje kraj...