Kad se rodimo, onako mali, već znamo kud ćemo: kad ogladnimo, tad u majke sisamo (halapljivo), kasnije u odrasloj dobi, kad smo siti, zadovoljni - prilegnemo, kad nešto lijepo miriši ", navalimo kao ludi, i tako tome sve slično.

Kad se dovukosmo u varoš, zapoviediše nam, da navalimo na jednu oveliku kuću, koja bijaše na osami na malenom brežuljku.

Podnevna užina je jako bitna kako bi zatomili glad koja nas obično tada zadesi i spriječili da navečer navalimo na hranu.

- Junaci, okrenite se - zagrmi zapovjednik - sad navalimo mi u klanac.

- Eto sreće - uhvati Anka majku za ruku - navalimo sada, obavimo brzo taj posao da nam Ambroz ne zakrči puta.

Iako smo bili putem jako nestrpljivi i jedva smo čekali da stignemo na naše odredište pa da navalimo na sendviče i grudanje, bili smo dobri i hodali smo u koloni, baš onak ' kak treba

A mi smo se potrudili da ga brze bolje opet navalimo.

Ja cu da pridjem ispod i da zatresem drvo, medvjed ce da padne, Zucko ce medvjeda da mazne za jaja a onda cemo ja i ti da navalimo toljagama na medvjeda i da ga dotucemo. " Haso: - " U redu. " I tako i bi.

Nalazimo parking u samom centru i krećemo u grad s namjerom da prvo navalimo na nešto jestivo.

Obično, kada nas stisne glad, navalimo na hranu te pojedemo i više nego što nam je potrebno.

Znači mljeko je povezano sa sindromom dojenačke smrti? pa kako mi to nikad nije palo na pamet? dojenčad imaju tako raznovrsnu prehranu i zbilja nema baš nikakve potrebe da piju i mliko, najbolje da jedu.... a šta onda? koji blesavi članak. sva hrana je opasna osim zelenog soka, navalimo ljudi na zeleni sok i živićemo sve..... do svoje smrti

Eeeee akademiče naš, tintara, tintara nam je na ramenima i ne možemo nigdje bez nje.Recimo, da je meni dati tvoju samo 7 dana, da se dobro odmorim.Kada će znanost i tehnika to moći napraviti, pa da navalimo sa ponudom i potražnjom

Umak je gotov, čeka samo špagete da ih skuhamo i ubacimo i navalimo.

Nakon sto smo izgubili kilograme, svi smo sretni i opet " navalimo " na hranu.

oh, osjetljiva muška dušo... pa ne mora biti za dvadeset i 10 je lepa brojka... ali se i dalje ne slažem s tvojim drugim komentarom, nije što mi navalimo kao nikoletina, nego svi muškići se predaju brzo i bez borbe, pa onda mi kao izgledamo uspješne... svejedno... uvažavam da netko drugi može da misli da je tako.... i... (blue 13.09.2008., 11:29:15)

Tada i mi navalimo, kao da nismo dugo, dugo jeli, s tim da neki više gledaju što je netko drugi uzeo i koliko je pojeo...

Normalno da ne haha Bude nešto tipa: Navalimo na novog klinca, njega ne znamo

- E pa onda u spomen na nona, navalimo na panacote - reče dobitnik " Zlatne banane " i navali na desert

- Nemam (to je pojednostavljena istina)... mir, blaženi mir, složismo se - premda sam ja možda ipak premlada - one oči me plavo fiksiraju prije nego navalimo na kolače, hvaleći kuharicu, punim ustima, prsti umazani čokoladnim preljevom... gledam da uhvatim što ukusnije komade prije nego odletim u smjeru doma kulture u Mrduši, našem selu, gdje moja jedinica ima nastupiti u tri točke, pjesmom, plesom i glumom... među svakom točkom dijeli se tombola... o hesus mater, te pica kod Mare, te šišanje kod Ljilje... pa knjiga, uputstvo za Excel, meki uvez... onda je mamino zlato plesalo, pa opet piće kod Šime, feniranje kod Ljilje, pa knjiga o povijesti franjevačkog samostana u Letaniću, meki uvez... moj broj svejednako nje dobitan, auuu frustracije.... i još kasnim na trening... javljaju mi da je otkazan... zašto?

Dođemo kući i gladni navalimo: dvije domaće rakijice, nešto slatko, domaći špek i crveni luk odlično vraćaju posrnulu energiju pa se odmah bolje osjećamo (vratila se glukoza u krv).

Tako je i u mene doma, mater nas budi jednoga po jednoga da onako krmeljavi navalimo na noćni ručak.

Uostalom, portugizac treba popiti do Božića, pa navalimo.

Svježi zrak, ptičice pjevaju, sunce se malo skloni a onda navalimo na koprive.

Nazalost vi mnogi mene ne razumijete.Ja sam u udruzi za promicanje nasih pozadinskih junaka i svaki novi rat bi doprinio mome imovinskom stanju.Ono kad sam dovukao bijelu tehniku, elektro tehniku, pa prsuta, mesa itd se vrlo brzo prodalo i kupi zeni ovo, kupi dijeci ono, a i meni je trebao novi auto, pa sta mogu reci nego istopilo se.Kad bi sad neki nas novi franjo, a od tamo nikolic organizirali novu vojnu, pa da navalimo na BiH mozda bi se moglo sta ponovno zadraciti od ovih sta su se vratili iz inozemstva, pa bih opet bio na konju.Daj ljudi smo, razumite me za boga miloga i divicu mariju.

Zato sikiru u ruke i navalimo braco na popovsko meso.

Možda zato navalimo kao stampedo u menzu, nakon seminara koji se mrvu oduljio.

nekakav obožavatelj piše dole o neke tri ili koliko špica.. daj molim lijepo, pročitaj post od torcide grbci eto tako ja to vidim, možda rodić umjesto brazilca... kakav je to bunker s pet veznih, samo nešto opreznija varijanta s četiri zadnja, pet veznih i špica... pa ako navalimo kao ludi a nemamo snage ni za poluvrijeme, razbit će nas.. MI SMO FIZIČKI NESPREMNI, bar je tako djelovalo u slovačkoj..

Često se događa da iz silne želje da izrazimo svoje osjećaje prežestoko navalimo na partnericu.

kupim je u 11 sati u novom autu. govori... a stvarnooo voliš promjene. mignem, stisnem gas, kažem: mala veži se, krećemo svaki čas. dva sata vožnje do svetog martina. dobre smo, nismo se pogubile do tamo ali tamo... ulazimo u wellness, biramo: saunu, bazen, jacuzzi u termalnoj vodi. šalju nas gore pa nek se vratimo dole. gore gospođa baca metlu i šprinta na blagajnu. pravim se da ju nisam skužila. platimo i krenemo. gore ne daju da se presvučemo dole, mi inzistiramo. presvučemo se u sekundi, nestrpljive, znatiželjne, uzbuđene, dobijemo sve upute, plahtu, pa skužimo da smo krivo, vratimo se u garderobu, ostavimo japanke, ručnik i badić i gole s plahtom uđemo u saunu. prvi put u sauni, finskoj, ko da smo ušle među oblake rukama ispred sebe kroz paru tražimo nešto sigurno za oslonac i deremo se... eeeee jel ti viiiiidiš ištaaaa?.... aaaaa peeeku me očiii.. kad odjednom do nas dopre vrlo smiren glas... cure, brzo ćete se naviknut, mora da vam je ovo prvi put. skužimo golu ženu s lijeva, prekrasnih proporcija, s jednom podignutom skvrčenom nogom kako nas gleda dobrnamjerno s polusmješkom pa se smirimo i sjednemo. žena gola, nas dve u plahti. počnem pucat, pomalo, malo, malo... mojoj prijateljici je vruće al ne skida plahtu, samo uzdiše... joj kak je vruće... ja sam gotova, plačem od smijeha, cijućem, tučem se, ranjavam... žena me smireno promatra i pita da li mi treba pomoć... prijateljici je vruće.plahta je tu.mijenja poze i boje. ja grimase i oblike.sauna odzvanja mojim urlicima. žena je gotova i napušta nas. prijateljica je luda, hvata ju panika i govori da ne može, ne može... izletavamo van. soba za odmor. dva para i žena. smješka nam se i pita... jeste izdržale... mi kimamo i ko dve upaljene kornjače odpuzimo do zahoda. umijemo se i na ležaljke. soba se isprazni a mi navalimo na vodu i jabuke. idući je jacuzzi u termalnoj vodi. prostorija je sva u romantičnom ugođaju sa svijećama. skužimo da je to za parove. jebat ga, uskači stara nemaš sad drugog para.izmasiram si guzicu, leđa, vrat, noge. nemrem potrbuške jer me boli kičma pa sjedim. prijateljicu ne boli pa se koprca. nakon trideset minuta sistem se gasi i idemo opet u saunu. same smo. okrećem pješćani sat i kažem da ću probat izdržat deset minuta. prijateljica se slaže. uspijevamo. čaj, jabuke, odlazimo na bazen. na bazenu ima možda desetak ljudi. čekaju nas bazen za djecu, veliki, jedan s termalnom vodu i četiri jacuzzia.nije loše. bacamo se na posao. sve redom. plivam leđno jer jedino tako mi je dozvoljeno. glavni bazen ima neke vodoskoke na dva mjesta. luda atrakcija za odrasle. prijateljica se sakrije iza jednoga i sva je sretna. pustim budaletinu nek se veseli. plivam jen dva jen dva otići će mi bolest sva, jen dva jen dva tri bit će sretni svi. bazen s termalnom vodom vodi iz unutrašnjeg prostora van. skužimo tajni vodeni put i nađemo se u toploj vodi ispod jesenske šume na jesenskom suncu, pogledamo se, dignemo obrve i bacimo na leđa. dan mrtvih je a mi ko dva živa mrtvaca ležimo u raju, nosi nas termalna voda, farba jesenska šuma, masiraju prdeži iz cijevi a sunce govori baj baj kasno je ide spavat moj sjaj. plutamo ko dva lopoča i smijemo se... bezbožnice jedna, kako te nije sram tako uživat. spustio se mrak. vozim za zagreb. prijateljica se sluzava i rastopljena preljeva po sicevima mog novog auta... fuj, žlundro... šuti i vozi, stradat ćemo stižemo, preopuštena sam, dočekujem budna zoru... wellness mi otvorio svaku poru.

Stoga, prije no što na sva zvona razglasimo u društvu kako ove korizme nećemo pušiti, konzumirati alkohol, jesti čokoladu ili buljiti u ekrane a nakon Uskrsa ćemo jedva dočekati da navalimo put starih ovisnosti, odreknimo se ovaj put, za promjenu, svoje mrzovolje, svadljivosti, ogovaranja, čangrizavosti, nestrpljenja i živčanosti.