U smjeru sreli dva naveza Velebitasa - Mrzli, Irena, Kruno i Vedrana koji su počeli penjati taman ispred nas da se previše ne čekamo u smjeru.

Lada (AOV) i ja smo odabrale Bodri morning (5 a, 5 b, 5 b) - jedan od lakših smjerova na Vrisovim glavicama, a dok smo se uspele do ulaza u smjer, ispred nas su već bila dva naveza: Mia i Tomislav, Erceg i Dukši.

Izasli smo, naravno, kroz Sjeverno rebro i na terasi zatekli Madjare koji su penjali pravi Watersong. (Madjarski je, inace, bio dominantan jezik ovog vikenda.) Nakon toga smo presli prekoputa na stup gdje smo iza 2 naveza, jel ', Madjara pod zadnjim zrakama sunca popeli Danaju.

Najteži uspon na Marjanu je u to vrime bia Ivin Tavan s ocjenom 7 a (danas 6 c), a te godine slovenska naveza Srečo Rehberger i Metod Škarja penju četiri nova smjera od kojih je najteži Hong Kong Direkt (7 b).

Na zalost na kraju ga nisam popeo niti s Turbom, niti s Nevenom, ali to mozda i nije tako lose, jer bi to mogla biti naveza koja ce sljedeca uci u njega.

Na najopasnijem mjestu vodič je spustio dolje naše ruksake, a onda nas nije puštao bez naveza pa je to sve dost trajalo.

Buđenje oko 8, čmrljenje kod Dinka do iza 9, i sve skupa kad se zbroji u Danaju (na koju je pao izbor) smo krenuli u 11:20. Ispred nas je bila neka slovenska naveza instruktor školarka pa smo ih morali malo čekati.

Penjali su se smjerovi Muflon radoznali (230 m, 5 b) i Izvorski duh (235 m, 5 a), u tri naveza: Tea i Ana, Bocko i Antonio, Milena, Robi i ja a. k. a. najljepši navez.

Dojmove prva dva naveza donosim iz druge ruke, a trećeg iz prve: Bilo nam je lijepo.

Išla su dva auta: naveza Koraljka-Jagor u jednom, te trojac Ivana-Tihomir-ja u drugom.

Na ovom usponu zastupljeni su svi zimski uvjeti penjanja, osim naveza.

Tada nas sustiže i simpatična austrijska naveza Kristofor Kristina i penju iza nas do kraja smjera.

Ispred nas je taman bila jedna naveza.

Grupa A se je sastojala od 14 sudionika podijeljenih u tri naveza, a ja sam po običaju penjao solo.

U tim trenucima i sarajevsko-splitska naveza Dalvin-Daba izlazi na vrh Zelene glave (2155 m).

Snijeg je bio odličan, na mjestima (najstrmijim) led koji dobro drži, ali smo odustali od navezivanja iako mi je na tom najstrmijem zaleđenom kuloarčiću prohujalo kroz glavu da bi možda bilo pametno biti navezan, pogotovo kad nam je po glavama počelo udarati svakojako ledeno " smeće " od silnih naveza ispred nas koji su petljali po štandovima.

Ako se mene pita, tu dvojke nije bilo ni u korijenima.:) Napredujemo polako, ' em smo prva naveza trojceki (Mateljan, Veljo i ja), ' em premotavamo uze sto godina, ' em brbljamo...

Dolazimo pod CK, jedna naveza u smjeru, druga na ulazu, a treca kao penje Watersong.

Ovo je već druga stijenska vježba u 2011. godini nakon vježbe Klin, a zamišljena je kao koncept pristupa odozdo unesrećenoj osobi obzirom da se radi o 1/3, dakle donjoj trećini stijene Anića kuka, s tehničkim elementima: Penjačka naveza penje 3.5 dužina smjera Velebitaš (ocjena 6 a) sa priječenjem u smjer Himalajski (ocjena 7 b), oprema smjer fiksnim užetom za ekipu koja iznosi svu opremu Postavljanje gelendera i izrada sidrišta br. 1 na trećoj dužini Himalajskog Spuštanje spašavatelja koji radi devijator do spoja sa prvom dužinom Himalajskog radi prevjesnosti smijera Tehničko penjačka naveza koja penje prvu dužinu Himalajskog i oprema smijer fiksnim užetom za ekipu koja radi sidrište br. 2 te preuzima nosila sa sidrišta br. 1 koja zatim spušta do podnožja stijene Tim 1 i tim 2 rasprema svoje segmente Nakon toga je uslijedila analiza postignutoga tijekom vježbe a naglasak je bio na edukaciji mlađih članova te priprema člana za ljetni tečaj (8. - 15.10.2011.) koji je bio član penjačke naveze tima 1 te penjao do gornjeg sidrišta, nakon čega je bio pratitelj nosila UT 2000 do podnožja stijene.

Dino pita jel gužva, ispred sebe nismo ni vidjeli ni čuli nikoga, iza nas dolazi jedna naveza.

Pošto smo obojica prvi put ovdje dosta vremena smo gubili na traženje smjera, a kasnije i na pretjecanje naveza koji su krenuli prije nas.

No kako smo pretjecali dosta naveza nismo imali dojam da smo prespori.

Prva naveza su Tea i Daša, druga Ana i ja, penjemo Danaju 5 b.

Dovoljno za povijest, za stoljetno ivanečko planinarstvo, za rijedak slučaj i u Hrvatskim okvirima da cijela ekipa, odnosno oba naveza kao jedan, uspiju u usponu na VRH, na čast i slavu svih članova PLANINARSKOG KLUBA IVANEC

No, već večernji sati, nagovještavaju promjenu vremena, tako da se u prvim satima toga sada već povijesnog 12. kolovoza, odlazi u neizvjesnu noć po sve jačem vjetru, koji našu ekipu, unatoč brojnim odustajanjima drugih naveza iz cijeloga svijeta, ne sprečavaju da u 8 sati i 10 minuta, slavodobitno razviju zastave naše domovine i voljenog kluba na najvišem vrhu Alpa.

Par naveza je u stijeni i jasno vidimo cijeli smjer do vrha.

A upitno je kako se takvi odnose i prema ostaloj opremi kritičnoj za sigurnost naveza.

Osim nas se u dugim smjerovima moglo naći par naveza i to je to.

Prvi puta sam ga penjao bez spitova i bez bušilice, i cijelo vrijeme sam bio u vodstvu naveza.

Dereze na nogama, cepin u rukama, puna " ratna " sprema, zimski uvjeti i noga pred nogu zbog visine ali i naveza, otprilike tri sata hoda i stajali smo na vrhu 4228 metara visokog Castora.