Ako se, međutim, uspiješ naviknuti na ta obilježja, ako ih, umjesto kao karikaturalne klišeje, počneš doživljavati kao ono što zapravo jesu, samo temelji na kojima se grade zanimljive stvari tek tada ti se u ušima počne rastvarati sijaset nijansi, jedna po jedna, sve dok ne shvatiš da je riječ o žanru vrijednom koliko i bilo koji drugi, s nizom raznoraznih caki za plodonosno navigiranje pripadnim konvencijama, s glazbenicima koji vječno traže i nalaze nove načine da iskoče iz mora sličnih (inovacija), a da istovremeno ne alijeniraju korijensku publiku (tradicija); tenzija između ta dva impulsa je glavni kreativni motor velike većine glazbe što je ikada išta valjala.