U predgovoru knjižice, predsjednik Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije nadbiskup mons. Rino Fisichella ističe da su Misije u gradovima važan znak koji se želi dati Europi da bi se shvatila velika vrijednost navještaja vjere u današnjem svijetu.

On govori s velikim realizmom i rekao bih da je osnovna značajka Isusova navještaja da svijet čini transparentnim i da poručuje je naš život vrijedan pred Bogom.

Tragom navještaja nadbiskup je rekao da je poremećaj koji je unio grijeh po padu prvog čovjeka raskinuo vezu između Boga i čovjeka.

Kao dječak nisam bio ni nalik Leoneu, niti je u meni bilo tih Basilides - Daniellijevskim navještaja jedne kasnije dekadanse i mogućeg kraha ante diem, a u komoditetu svih tih rasprava o slikanju, grmljavini, nekom nécessaireu i Singerici, te prilici da se demantira jedan infamni Revolverblatt, vidite nikome nije palo na pamet da bi Glembayevi, koji su Falschspieler und Mörder, mogli i pomisliti da ta venetska genetika zaziva propast jedne više hijerarhije, onih koji su zaista aristoi, razumijete što mislim...; dapače, sve su to, moj amice, Barboczy legende, ta nagađanja da bih ja kroz neku lirski nepreciznu, snježnu i nježnu predbožićnu noć hrlio prama Stubici, Luci ili Ljubici - vi znate da naša najveća građanska drama počinje čuvenim stavkom: " Formfehler je učinjen ", pa kako bih ja onda poslije svog lirskog, wildeovskog simbolizma u tim mojim stvarima na sceni počeo da radim s gorućim vlakovima, s masama mrtvaca, vješala, sablasti i dinamike svake vrsti: ta tonule bi čitave lađe, rušile bi se crkve i katedrale, stvari bi se odvijale na oklopnjačama od trideset hiljada tona, pucale bi čitave regimente i umiralo se u masama... svi oni simbolični dance-i macabre-i, bezbrojna umorstva, samoubojstva, priviđenja, sva ona jurnjava pokojnika, mrtvaca, gorućih anđela i bogova... sve je to samo traženje takozvane dramatske radnje u sasvim krivom smjeru: u kvantitativnom.

U homiliji biskup Pozaić se osvrnuo na primjer Isusova učenika Filipa koji je bio sav u službi navještaja uskrslog Isusa.

Budući da se radi o zbilji otajstvenoga susreta, liturgija je razvila obrednost susreta: svećenik prije navještaja tiho izgovara pripravnu molitvu; procesija prije evanđelja govori o Kristovu mesijanskom i objaviteljskom dolasku u zajednicu; zajednica dočekuje Krista stojeći; radosna pjesma Aleluja (iubilus), svijeće i miomirisni kad, kao i poklici nakon navještaja evanđelja (Riječ Gospodnja Slava tebi, Kriste), imaju zadaću očitovati vjeru i radosnu hvalu Crkve pred »U-Riječi-Prisutnim«.

Nizu znakova kojima zajednica ispovijeda vjeru u Kristovu prisutnost pridružujemo i đakonov/svećenikov poljubac evanđelistara nakon navještaja evanđelja.

O svome Učitelju, kojemu je bio ljubljeni učenik, govori kao o Riječi i Životu, govori da se Život očitovao, da su ga oni apostoli iskusili i sada navješćuju da svi koji se njihova navještaja dotaknu - imaju zajedništvo s njima.

Želimo li se približiti bogatstvu evanđeoskog navještaja, potrebno je u sebi napraviti dovoljno prostora za Božja bogatstva.

Anarholiberalni iluminati imaju drugu vrstu navještaja svojega mračnoga svijeta.

Spo minjući izraz »Sin čovječji«, evanđelist ovdje ponovno pod sjeća na tri navještaja Isusove muke i smrti (usp.

Tragom navještaja o propasti jeruzalemskog hrama i drugim progonstvima, nadbiskup je rekao da nas Isus ne želi strašiti, nego nas poziva da se ne bojimo kad čujemo za ta zla i ne damo se zavesti lažnim prorocima. Budemo li vjerni Bogu, sve ćemo nadvladati.

Posaborski obnoviteljski zanos obogatio je hodočasnički program i upotpunio sadržaje evanđeoskog navještaja, pa svetište nudi različite kulturne programe, prikuplja darove za pomoć siromašnijim studentima, izlaže u suvenirnici ne samo uspomene nego dobru knjigu i katolički tisak...

Tekst poput ovoga u kojemu se pojavljuju savjeti, na primjer, vjerojatno će biti inkriminirajući dokaz, da tako kažemo, kao i bilo kakva korespondencija ili izražavanje navještaja depresije, fokusiranje na smrt ili eutanaziju.

To nije Marko ni Petar, već je to zajednica koja se je upregla kao u jaram toga navještaja, zbog tog navještaja je nastala i oblikovana, i sada tu radosnu vijest prenosi dalje slijedećim generacijama, vremenski i do nakraj svijeta, prostorno.

Svaki član po svojoj ulozi izvršava krsno svećeništvo pridonoseći da obitelj postane zajednica milosti i molitve, škola ljudskih i kršćanskih krjeposti, mjesto prvoga navještaja vjere djeci.

Drugi puta, nakon istog navještaja, oni se prepiru među sobom: tko je najveći.

Treći put, nakon navještaja muke i smrti, Ivan i Jakov traže da sjednu s desna i slijeva Isusu u njegovom kraljevstvu.

Nasuprot širokim i složenim granicama tih područja, često se osjećamo neprikladnima, ponekad i prestrašenima, jer izgledaju kao da ih riječi evanđeoskog navještaja ne mogu obuhvatiti.

Dokument HBK Na svetost pozvani kaže: Svjesni tolikoga značenja riječi Božje i njezina navještaja, moramo se pitati kako se ona naviješta danas.

Kod Isusova prvog navještaja skorog odlaska, i Petar i Toma i Filip pitali su ga da im objasni svoj odlazak: kamo ide, kojim se putem tamo dolazi, da im pokaže svoga Oca (usp.

Sada kod ovog drugog navještaja odlaska, nitko se nije usudio pitati ga kamo ide, jer su bili posve obeshrabreni, žalost im je ispunila srca.

On pokazuje da novost navještaja nije u uporabi originalnih metoda i tehnika, koje zasigurno mogu koristiti, nego ispunjenosti Duhom Svetim i prepuštanju njegovu vodstvu.

Novost navještaja u dubini je uranjanja u otajstvo Krista, prihvaćanja njegove riječi i njegove prisutnosti u euharistiji, tako da on sam, živi Isus, može progovoriti i djelovati u svome poslaniku.

Bez navještaja, slušanja i poslušnosti nema vjere, ustvrdio je mons. Barišić.

Kraljevstvo nebesko je središnja tema Isusova navještaja.

Ali, unatoč sličnosti, golema je razlika između Isusova spasonosnog navještaja i izmišljenih scenarija hollywoodske mašinerije " po plodovima se prepoznaju ".

Jahić također ističe: Novom knjigom pjesama, a na očitim zasadama ranijih knjiga, Kišević se nedvojbeno učvršćuje kao eminentno duhovan pjesnik eksplicitnih refleksivnih pregnuća, akceleriranih moralističkih poetskih zagovora i navještaja duhovne, ljudske i, u osnovi, davno zaboravljene solidarnosti.

Prvi redak: »Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega« nije naslov, već početak navještaja u pisanom obliku, kojemu je sadržaj Isus Krist Sin Božji (1, 1).

Mnogi Atenjani od nje su okrenuli glavu, ostali uz svoja razmišljanja; mnogi i danas od nje okreću glavu, a neki se priklanjaju drukčijim razmišljanjima, unatoč nastojanju Crkve da osuvremeni svoj govor navještaja vjere.