I koga sada briga za nazadnog Milinovića, dvoličnu Kosoricu, primitivni HDZ, kad je HSS taj koji je faktički izglasao zakon.

Zato između naprednog srpstva i nazadnog hrvatstva ne može biti govora o slozi.

Postepeno razaranje socijalne stečevine Jugoslavije događalo se u sjeni ideološke borbe protiv ' nazadnog ' i ' totalitarnog ' projekta socijalističke Jugoslavije.

Ali ne zbog osobnog animoziteta, nego zbog toga što je Jurica arhetipski primjerak nazadnog HDZ-ova političara iz sredine 90 - ih: lijen, nekompetentan, sklon spletkarenju i rasipan, ali vrlo bahat i poslušan.

Čega tu ima nepristojnog, ružnog, odvratnog, nazadnog, neprijateljskog ili, ako baš hoćeš, kontra Boga???

Svi bismo trebali dati svoj doprinos na vagi sustava mjerenja vrijednosti, pa da ono što smo dobili u baštinu pripiza naš vlastiti ego i strah od nazadnog društvenog statusa.

svega starog (po njegovoj logici, automatski i nazadnog...)

Naravno da se ne uklapa i da zaslužuje debele minuse kao i što je moguće sarkastičnije komentare - zato jer " puknuti ", " nastrani " i " ne-dobri " roditelji i ljudi mogu dolaziti samo iz ozračja " nazadnog ", " klerofašističkog ", " konzervativno-fundamentalističkog " svjetonazora

ivanivan@ tako razmišljaju navijači Dinama, pa ih nema i nemaju prošlost a ni budućnost, niti znaju ko su niti odakle su... mi smo sredina koja živi uz naš jadni klub i svak od nas 100 puta kaže neću više pa opet dođe na utakmice... jbg glupi jesmo ali kad nešto voliš onda razum nije opcija... a da sada pričamo o krizi, sve se svodi na politiku u našoj državi, možeš pričat 100 dana bit će izbori i opet će pobjedit hdz, sdp koji ništa neće napraviti... dok se ne dogodi revolucija kao u Tunisu, Egiptu nitko ih neće maknit niti će nam biti bolje... provaj osnovat stranku, dovedi mlade sposobne i nećeš dobit 1 %... pa ko je god vridija kao čovjek taj je u politici propao, mediji te prikazuju kao nazadnog, primitivnog

Stvaran osjećaj nazadnog društva jer palimo lomačama opravdanja, uništavamo sve što odstupa, što je imalo drugačije od ukalupljenih pravila.

Rajka Ostojića upućenoj hrvatskim građanima i građankama na način da ih je u odnosu na prihvaćanje činjenice o početku ljudskog života, počinje li zaćećem, s jedne strane ili ' kada majka osjeti kretnje u trbuhu, kada se dijete rodi i prvi puta zaplače ', s druge strane smjestio u dva stoljeća: 20. i 21. te ove prve dodatno stavio u kontekst rigidnog i nazadnog.

A di je u ovim svečanostima, najpoznatiji Solinski svećenik i mučenik, i prvi ispovjednik nazadnog puka?

Mi možemo naravno reći da je demokratizacija također neka vrsta normalizacije, čime impliciramo da je nedemokratsko društvo, kao što je na primjer realsocijalističko društvo jednopartijskog sistema, suspendirane javnosti, ograničenih ljudskih prava, nazadnog gospodarstva, itd., nenormalno, što zapravo znači da ono nije u skladu s normama liberalnodemokratskog, kapitalističkog modela društva koji se danas, na globalnoj sceni, ukazuje kao model bez historijske alternative.

Samo površna osoba, kao Ris, može u tome ići iščitavati nekaj groznog i nazadnog, karakteristično za Hrvate: D

To da ne možemo govoriti o samo jednom, jedinstvenom i naprednom civilnom društvu, nego da je takvo samo iznimka u upravo suprotnom vladajućem trendu konzervativnog, tj. nazadnog društvenog samo-organiziranja.

On je usprkos svemu dobar katolik, dobar muž i dobar otac, a Severina je slijedom tog našeg nazadnog razmišljanja jedna obična drolja i nevjernica.

Ima mnogo primjera u dalekoj i bliskoj prošlosti, među narodima koji su ili izgubili svoje visokoprofitne proizvode radi promjene sustava u nazadni političko-gospodarski sustav, ili ih nikada nisu imali radi stalnog nazadnog sustava ili im je priroda omogućila bogatstvo i izobilje, da ih nisu ni trebali imati.

Štoviše, tijekom sedamdesetih godina komentatori koji su bili skloni Praškom proljeću obično se nisu obazirali na Hrvatsko proljeće ili su ga prikazivali kao ružnu erupciju nazadnog nacionalizma.

Vrijednosti za koje se Turci bore su univerzalne - ljudska prava i sloboda od nametanja životnog stila od strane države nije samo borba turskog naroda, to je borba svih slobodnih i progresivnih ljudi koji osjećaju stisak nazadnog konzervativizma, klerofašizma i svih drugih reakcionarnih struja koje su posljednjih godina izuzetno snažne u široj regiji - a i mi smo dio te šire regije.

Forsiranjem vaseg nazadnog rjesenja koji se svodi na odlucivanje na temelju popularnosti (ljudi jednostavno ne mogu imati kvlaitento misljenje o svemu i zato postoji koncept povjerenja i slusanja pametnijih od sebe) radite medvjedju uslugu procesu demokratizacije drustva, jer stvar svodite na apsurnu mjeru.

A zamisli jovaiša da raspišemo referendum s pitanjen dali si ti nounar ili kromanjonski agitator svega nazadnog, podmuklog, mrzećeg i revizionističkog.

Ali što mu više pokazujemo da ga ne svrstavamo u stereotip tipičnog, zatvorenog, emocionalno nazadnog mužjaka, slobodnije će se ponašati prema nama i pustiti nas u svoj osobni prostor.

U takvom ozračju okrenuta je pila naopako, pa se oni koji žele ići naprijed, ali zadržati vrijednosti tradicionalnog, etiketiraju i časte s titulom nazadnog tj. onima koji nas vraćaju unazad.

Budući da je najveća politički organizirana grupacije u okviru tog nazadnog dijela društva HDZ, uloga ' ' pedagoga ' ' je povjerena toj stranci.

Komunističke zemlje su izgubile svoje visokoprofitne proizvode, ako su ih naslijedili iz prethodnog sustava a nove nisu mogli stvoriti radi nazadnog razvojnog inženjeringa.

srijeda, 22.03.2006. Zbornik radova o Miljenku Jergovicu tom prvi Ne znam kad me nesto na ovom blogu toliko diglo kao rasprava stevana nemanje i vikkora mallansohna o liku, djelu i drustvenom polozaju naseg iduceg nobelovca. imao bih par dodataka temi s neskrivenom ambicijom da i moj skroman prilog jednog dana udje u zbornik radova o miljenku jergovicu tom prvi ciji se osnovni obrisi vec naziru medju njihovim komentarima. stel bi se ogradit od ruzne objede gospona nemanje da sam previdio kljucnu stvar oko jergovica to jest da je upravo spomenuti ponajvise politickoideoloski konstrukt. bas naprotiv u tome je catch 22 danasnje hrvatske knjizevne scene umorne i nezainteresirane za tvrdu nacionalnu pricu kakva je godinama bila jedina na meniju, i sa skrivenom nostalgijom za vremenom kad je komunizam bio star a mi mladi. ono je nemanjino s pravom na osobnu i kolektivnu memoriju sto medjutim ne ukljucuje i pravo na krivnju mozda jedno od najboljih tumacenja snazne privlacnosti fenomena o kojem govorimo. no buduci da su kolege tako iscrpno naceli i obradili ideoloski supstrat ja bih se samo pridruzio debati s pitanjem u cemu je praiskonska snaga jergoviceva licemjerstva i laznog sjaja, sto on inace zdusno prigovara houellebecqu, za odredjen segment glasackog tijela. mislim da je stvar u sljedecem, vi me ispravite ako grijesim. satro opozicijski intelektualac i arbitar koji se bori za prava napadnutih i malenih, bila to severina, cedomir visnjic ili big brother hamdija, cija je glavna stilska figura toboznja negacija svega nazadnog, malogradjanskog i ksenofobicnog, zapravo je afirmator i porte parole odnosno glasnogovornik, ako hocete po najnovijoj nomenklaturi pi ar, ni manje ni vise nego bas sredovjecnog i nadrkanog knjizevnickog gradjanstva nase metropole, kako sam naziva tu socijalnu i superkulturnu skupinu, ali ne samo knjizevnickog i ne samo metropole. medjutim nije stvar u tome sto jergovic artikulira solidarizirajuci stav o severini ili hamdiji jer to nadrkano gradjanstvo boli kurac i za jedno i za drugo, kao uostalom vjerojatno i jergovica samog, vec u tome sto na djelu pokazuje kako izgleda uzoran pionir koji se zalaze za pozitivne civilizacijske i humanisticke zasade. tim svojim cinom smanjuje opterecenje savjesti spomenutog gradjanstva, jer uzivljavanjem u njegov tekst ono po starom aristotelovom dozivljava katarzu, vidis i ja bas tako mislim kao i jergovic, i ja sam kul, i ja sam okej. no to je samo odraz idealne slike o sebi, jer vidis, taj inteligent kojeg odusevljava jergovicev obrambeni rat sa silama mraka i ne misli bas tako. civilizacijske zasade su u ovom slucaju SAMO deklarativne i prokazuju se kao cisti supljak kad se sravne sa stanjem na terenu. jer to jergovicevo gradjanstvo, koje ce se raznjeziti na slomljene nogice biglova i na medijsku manipulaciju romskim djecacicem koji je cekao svog tatu dok je ovaj drkao kurac u big brother kuci, ostat ce ravnodusno na vijest da je u isto vrijeme iz cista mira ubijen neki srbin u zadarskom zaledju, da medjimurski apartheid ne pripusta romsku djecu u lokalnu skolu ili da je tajkunski sin maltene aboliran iako je pijan pogazio i ubio dvije djevojke. zato na tu ljutu ranu savjesti svoj lijek privija jergovic, uspjesan pisac, a znamo sto figura pisca znaci u ovim krajevima, koji iz sredisnjih glasila liberalne hrvatske, ali ne zaboravimo isto tako i beha dane te niz zenskih magazina, kaze, glasom proroka, pridjite maleni jer vase je kraljevstvo nebesko. prevedeno, maleni su idealtipski celebrity koji su recimo objekt necije nesimpatije, agresije ili nekog medijskog ludila, nikako no logo ljudi koji su doista glavne i najmasovnije zrtve aktualnog drustva. o njima jergovic ne pise, kao sto pise recimo tatjana gromaca u feralu. mracna sila od koje jergovic brani ove nase poznate i zato bliske nam zrtve opet je nadrkano i sredovjecno malogradjanstvo, to isto koje uziva u njegovim proglasima, ne slucajno, jer oni i jesu upuceni gornjem sloju radnog naroda, kojem je sasvim fajn u kapitalistickom raju liberalne demokracije, a ne zrtvama. tom istom malogradjanstvu kojem jergovic i sam pripada. i krug je zatvoren. catch 22. ne znam jesam li dobro objasnio, htio sam biti sto koncizniji. o genezi njegove drustvene moci, o tome kako je stekao svoj kulturni i drustveni kapital kao svojedobno miroslav kutle svoje bogatstvo, sto znaci stalno novim ulaganjima iscrpljujuci stare kredite koje je dobio od takozvane publike i nekadasnjih mentora, mozemo drugom prilikom. naprotiv na ovome mjestu bih htio dodati jos jedan balisticki prilog raspravi o dometima i rasprskavajucim utjecajima naseg buduceg stockholmskog slavodobitnika, a kao odgovor na pitanje sto je glavama ovdasnjeg stanovnistva zapravo toliko fascinirajuce u njegovoj slici, fenomenu, imidzu, mentalnom hologramu. cini mi se da pritom moram zaploviti u mocvarno podrucje necega sto se zove kolektivna zudnja, a sto se zadovoljava iskljucivo u necem tako neegzaktnom i nekonzistentnom kao sto je mit. nakon odlaska krleze sa scene ovdasnji je puk sa visom strucnom spremom humanistickog smjera izgubio dragu sveprisutnu figuru arbitra, sveznalice, guslara i dvorske lude u jednoj osobi, to jest lokalno bozanstvo koje zivi na zemlji, medju nama, koje se istovremeno mrzi i voli, ali cija su nadmoc i bozanski karakter unatoc svemu neupitni. u ta davna slatka vremena postojao je i njegov onostrani dvojnik u liku ive andrica koji je apolonijski dopunjavao dionizijsku nesavrsenost lokalnog kulta, a i tematski i duhovno obogacivao mitteleuropsku nedostatnost krlezine objave. zato je i notorna andriceva bosna zadovoljavala mnoge duovne potribe, jer jebiga nisu svi porijeklom iz blatnjavih ka und ka prostranstava i mnogi jos cuvaju dinarske i balkanske opsesije u svojim tintarama i srcima. krleza je i vizualno ispunjavao tu epifanijsku zudnju svojim likom i dobrocudnim licem buddhe. nakon dvadesetak godina stravicne pauze, ponovno smo obasjani svjetlom bozanskog lika, doba beskonacne praznine razotkrilo se kao posljedica glupe zablude jer se pokazalo da je vrijedilo cekati, usporedi paralelu tito tudjman. doduse, u skladu s mijenama mode, novi je lik dizajniran vise u zapadnoj, mediteransko nordijskoj tradiciji, pa je zadobio atribute zeusa, jahvea odnosno thora obraslog u kosu i bradu no isto tako dobrocudnog izraza lica kao buddha, milopoglednih ociju duhovnog vodje, da, duhovnog druga staljina, i s gotovom istinom na ustima za svako nase pitanje ili problem. a i sam je preuzeo bozanski karakter bijesnog kad treba a inace milosrdnog i bez izuzetka pravednog demijurga vladara svjetova. utoliko i njegov tekst o houellebecqu treba tumaciti kao grmljavinu s neba upucenu stadu, tom istom nadrkanom gradjanstvu. kaze jergovic, koji vam je kurac s tim houellebecqom, jesam vam rekao da ne imate drugih bozanstava osim mene, a ti katunaricu, koji si se usudio uspostaviti drugog boga koji je, vidite li narode, samo jos jedno zlatno tele, mars iz hrvatske knjizevne ekumene. stvar iz ove perspektive najednom postaje jednostavna i jasna. posve u toj sabloni napokon okoncanog iscekivanja novog katabasisa nestaloga krleze svojedobno je napisana odnosno izrecena i recenica vlahe bogisica da jergovic uspjesno sintetizira krlezu i andrica, da je on u jednoj osobi i krleza i andric suvremene knjizevnosti, ili tako nekako. dakle nesto kao gnosticki dualisticki bog, koji u sebi objedinjuje tradicije i istoka i zapada. primijetite da su medju istaknutijim stovateljima jergovicevog djela upravo krlezolozi, vlaho bogisic i velimir viskovic, profesionalni bogoljupci koji su starom jahveu podigli enciklopedijski hram u dva sveska a novoga su po zavrsetku tog zahtjevnog posla promptno prepoznali u autoru sarajevskog marlbora. i naravno, gle, sve se poklapa, kao i svako bozanstvo jergovic je sveprisutan, plodonosan, atrakcija samo takva. ima svega u njegovom ducanu, i zapravo je idealan knjizevni odraz drugog suvremenog bozanstva, koje se pojavljuje u samo naizgled sukobljenim oblicjima mercatonea, king crossa i drugih megahipermarketa. i onaj i ovi nude drugorazrednu bofl robu, bila ona talijanska, njemacka ili bosanskobalkanska, za malo para i za kratkotrajan osjecaj zadovoljstva. pojavili su se nekako u isto vrijeme. povezi tocke oznacene brojevima i dobit ces lijep crtez. - 00:42 - Komentari (42) - Isprintaj - Izvrstan tekst.

S njim se slaže i većina mlađih ekonomista koji drže da neće investicijska zajednica dići ruke od Hrvatske zbog Sunčanog Hvara, nego zbog " nazadnog " pristupa privatizaciji za koji se zalaže politički jak HSS.

To nije koncept nazadnog suočavanja, nametnut od strane nekoga drugog - šefa, na primjer - koji omogućuje nametljivcu da ima spremne, posljedične odgovore na " detektivski ispitivanje " ako stvari ne funkcioniraju kako treba.

Slobodan duh se ne može uloviti u kategorije liberalnog i nazadnog, jer slobodan duh nije na kontrapunktu, pa ni sam kontrapunkt, on je nadilaženje svakog kontrapunkta

I jedni i drugi su sljednici nazadnih ideologija i nazadnog sustava vrijednosti.