Latinu već odavno nije mjesto na HTV-u, i on je već nekoliko puta odlazio i pokušavao otići ali se uvjek vraćao na velika zvona nazat i s naručenim temama koje je trebao obraditi.

Od domovinskog rata do današnjeg dana za Hrvatsku u EU potrošilo se je mnogo vremena uloženo je politički, društveno i pojedinačno mnogo truda, nataj način djelovanja i razmišljanja povratak u nazat je nemuguća misija.

Iza toga je vracan nazat u realm zivih i svecenik ga je stavio na tron - koji se zvao Mnemozinin tron: sjedeci tamo, sjecao se i govorio sve sto je naucio lezaci zakopan.:)

zgazen si. jednostavo umoran od svega. razocaran u sve. pogledas dublje. probija sve dublje. boli. izgubis se. padas. places. smiri se to na tren. ali sta? letim negdje daleko. odlutam. vecinom odustanem. ne shvacam i dalje neke stvari. odes glavom bez obzira. dignes se. nije lako dalje. vuce te i dalje prema nazat. bojis se kako dalje. kako dalje krenuti. trazis nacin kako usatiti. obrisat suzu. pogledat nekamo. ne uhvatit pogresan put. ali zaluta se. nema karte. nema ucrtanog puta. pojavimo se pred vratima. danima stojimo pred njima. ne shvacamo njegovu shvrhu. mozda to traje i godinama. pruza nam se mozda nesto bolje. mozda zakoracimo u bolje sutra. ali bojim se. bojim se sta ce se desit. zamaramo se sitnicama. a da zaobidjemo gluposti? kako? neizbjezne su? ne vjerujem. ne moze se pobjeci od nekih stvari. ne moze. ignorirat to? kako? gledas u to (njih). ne mozes ni da hoces. sama ta pomisl, pojava i taj glas. stera te u kut. oduzme te. iskljucis se na odredjeno vrijeme. nestanes i odlutas.

Skuzim mi Golfa, prilicno blizu, te se Dish Schumacherovskim potezom vrati nazat iz kamijona.

pa nije sa Hvara da je Luce baka je LUCA, i nije iz sela Vudraga kod Dicma već je iz sela Vojnić kod Trilja. i zato je dobila nagradu Grada Trilja a ne Općine Dicmo. nazat u školsku klupu i ponovi malo zemljopis

Ma rijetkost je da se slažeš sa svekrvom, ne kažem da nema slučajeva, pa danas stvarno ima svega pa i toga.Ali kako možete biti frendice kad ti čistiš ono što je ona " nenamjerno " zas ala, napravila je od sina papčinu koju ti trebaš služit jer ga je ona tako navikla, ja se uglavnom pokušavam sa mužem izborit za neku sredinu u našem odnosu a nju poštivam toliko koliko moram, jer moj način života i njen su razlika nebo i zemlja a da ne govorim o sitnici kao što je sukob generacija.Pa ne mogu se ni sa vlastitom mamo trpit koju volim do neba i nazat a kamoli ću se s muževom.?

Jadno je kako jedan Debeljak ucjenjuje ljude, baš jadno, lako je Matijaševiću potpisat četri ijade po godini on kad iziđe iz škvera neče obolit, nije u ruci drža cijev od kroma, a kamoli varija sa argonom, a najinteresantnije je vidit ljude koji sa škverom nemaju veze kako smatraju da je to pravedno, a još jadnije ljude koji su ostavili 20 godina kičme i zdravlja doli po svakakvim uvjetima, kako prihvačaju šta im se da (večina će obolit, to je škverska statistika, da malo ko ko nije oddoli otiša se nije razbolija), mrvice sa stola i niko se ne buni jer su ispripadani sa svih strana cili im se se život govori muči može ti bit i gore, a niko ne misli ZASLUŽIJA SAM VIŠE; OVO JE NEPRAVDA IDEM NA ULICU SE BUNIT A sad nek lipo odgovori, ZAŠTO OTKAZ OD JEDAN DAN??????? Kome pogoduje, državi??? Sebi??? Zašto su ljudi tako naivni, ma ko će te vratit nakon jedan dan? Koja će ti država dat naknadu koju zaslužuješ nakon šta te opet špedi, AKO TE UOPČE primi nazat???? Onaj ko je stvarno radija 20 god... ma i manje njemu je 4 iljade smješno, to je dobro onome ko je šeta po škveru

danas je sasvim sve normalno. danas je još samo jedan hladan dan. lako je reći, a još teže učiniti i napraviti. živimo bez obzira na sve. bez obzira tko smo i što smo. idemo dalje jer znamo da moramo biti jaki. znamo da ne možemo vrijeme vratit u nazat. ali ovaj tren može biti bolji od onoga malo prije. možda život ide niz brdo. korenimo sve na igru. okrenimo sve na veselje. možda ovaj tren koji traje nije posljednja prilika da nekome kažemo volim te. život je tek krenuo. polako idemo nečemu što smo oduvijek htjeli. idemo prema cilju. ponekad se taj cilj i čini daleko ali je jako blizu. možda naš trud bude uspio. svemu se treba nadati. makar nam se činilo da nećemo uspjet. ipak se vrijedi borit i biti uporan u svemu. a naši snovi? ponekad je dobro sanjati o svemu. možda i ne vjerujem u snove. ali opet je dobro sve to. možda se snovi ostvare. možda i ne. nikad se nezna.

nico je napravija korak nazat a schumi jos nesto uspijeva vadit iz mecke.vidit cemo sta ce bit u maleziji jer ipak je to prava staza.ja mislim da bi schumi zavrsija na kraju peti, nebi uspija ostat treci do kraja.vali brzine u utrci i na izlazu iz zavoja trakcije.znaci imaju isti problem kao prosle sezone.nadam se da ce im malezija bolje odgovarat

sententia Moj stav moje mišljenje kaže da je iz ZAGREBA vjerojatno iz neke žabokrečine je niknula, koja ju vuče nazat svojim korjenima.

Onako gola, visoka., lipa, kratka smeđa kosa, zalizana na nazat, divne grudi, niz koje se slivaju kapljice mora, onako nonšalatno je uzela šugaman, prošla pored nas tri muškardina, tristo kila žive vage i skoro šest metara visine (svi zajedno).

gotovo je kad uzmes pare gotovo je nema vise nazat, eto narode to je to grcka je poklenula josmalo pa spanjolci, talijani, MI cekaju nas teska robovlasnicka vremena, sretno svima prikaži cijeli komentar

Da budem iskren osobno mislim da bi tu trebalo već jednom povući crti i reći zločina je bilo i osuditi ih sve zajedno.Jer to ide daleko u nazat.. puno košta a malo doprinosi.. Ako ćemo tako ni istočna Njemačka nije osudila sve svoje zločince nakon pada Berlinskoga zida.

U nazat nekoliko godina praksa je da se Izvješće započinje s brojem vatrogasnim intervencijama.

Tuđman za odbranu Hrvatske pustio kriminalce iz zatvora i pozvao kriminalce iz diaspore.Poslije četiri god. ratovanja nije znao što će sa njima (u zatvor nazat nemože, nazat u instranstvo nemože) jednostavno su se povezali i vode nas u propast. Nestat će oni kada nas dotuku ali oni sa lovom a mi bez love.

Mnogi naši iseljenici ne znam kako vi nisu dobro vladali jezikom u koju zemlju su došli dobrovoljno raditi nit, su mogli znati strategiju ni raspored rada i sa time su se pomirili da moraju za manje plaće neki drugi manje vrednovan posao raditi, dokle god nisu savladali jezik i radnu praksu a onda su se većina užurbano popeli od zanatlije, poslovođe do razno raznih stručnjaka timskih voditelja sve do političara.Što je još važnije reći sve su dali od sebe, kako bi njihova djeca postala još školovanija i obrazovanija moram reći da im se stvarno divim.Koliko god vi mislite da se hvalim ali govorim od srca istinu, naša je generacija da ne govorim o neradnicima, bilo u Hrvatskoj ili izvan nje od drugog svjedskog rata također mnogo toga uz ono malo dobra preživjela i prebrodila mnogima nije bilo ni u ono vrijeme sastaviti kraj sa krajom raditoga su mnogi prošli neznajući ni kud ideju i što ih čeka u tuđini.Ipak su mnogi oni u tuđim zemljama poštenije prošli nego današnje radništvo u Hrvatskoj i to je ono što sam se upustio na razne komentare iz mog gledišta i na ovome blogu, ne znam zašto bi Hrvatsa išla u tom smislu u nazat kad sam siguran da Hrvati mogu bolje nešta će netko za razliku os skupih satova shvatit i kroz naše diskusije zato vidim bolje da iskustva zajednički nadopunjavamo nego da se svađamo.

budim se. izgubila sam se u mislima. šta je ovdje više stvarnost? živimo u laži. očekujemo istinu. i onda ostanemo razočarani. umorna sam od tih svih silnih priča. želim samo da je sve kao nekada. kao u dobra stara vremena. ovo je dotaklo dno. znaš li tko sam ja? (mislim da) ne jer me nikad nećeš upoznat u pravom svijetu. da ovo su samo riječi. sve ostaje na riječima. možda ćeš imat sreće upoznati me i onakvu kakvu jesam u stvarnosti. ne očekujem da me voliš. meni je sasvim svejedno. ja ću se ponovo izgubit, al ti ćeš krenut dalje jer znaš što želiš. ali ja neznam. ne želim znat što me očekuje sutra. ja idem nazat svojim putem. da onim izgubljenim koji ne vodi nikuda. da i još zatvorenih (i/ili zavezanih) očiju da se ne znam vratit u stvarnost. želim samo zaboravit tko sam u stvarnosti. želim novi početak. želim krenuti sve ponovo. želim pobječi iz vlastite kože i biti netko drugi. ne nisam zahtjevna. ne tražim puno. ali značit će mi mnogo. želim samo da je tu. ne ne želim se mjenjat zbog nekoga. ne želim prilagodbe. voli me takvu kakva jesam.

jos jedna noc. jos jedna tuga. jos malo boli. jos puno suza. prolazim kroz trnje. ranjena sam. ne mogu poletit. ne mogu dalje. na rubu sam. na rubu izdaha. pokusavam jos jednom promislit. ali ovo vise nema smisla. svakim danom se sve vise sve raspada. svakim danom sve dublje propadam. sve se je zgubilo. moje srce je samo jedan papir. papir koji ima rupice. rupice u koju svi zabijaju nesto. ne moze zacijeit. te rane ne mogu nestati. svakim danom neka ptica dodje. otkida dio po dio. polako nestaje. izvor polako nestaje. nema vise kuda. nema vise od kamo crpit vodu. oblaci su nestali. oblaci su otisli. zaobisli su moj izvor. trazis spas. ali nema ga. nigdje nema izlaza. samo cekas. samo se nadas. jednostavno sam dignula ruke od svega. odustala sam. izgubila sam. to je dno. to je jos uvijek rub. rub da ne padnes skroz. ja zelim pasti. zaspati. izdahnuti. zatvorit oci zauvijek. zelim samo gore u nebo. gore naci svoju zvijezdu. pridruzi se gozbi. nahranit svoju gladnu dusu. zelim samo da moje srce bude uredu. da rane zacjele. ne zelim vise ovdje bit. vuce me stalno nesto nazat. vuku me. samo ne zelim tu bol. ne vise. obecajem bit cu djubre do kraja zivota. do kraja. svi su se bojali. jednostavno skupilo se sve to u meni. moje srce. moje srce to ne moze vise izdrzati. moram ga braniti. ono je sad vec oslabilo. danas je jos jedan od tih dana. jos jedan dan. samo jos jedan dan. jos jedna noc.

Što se pak izbora tiče, koji i onako nisu daleko, skloniji sam onoj opciji koji misle da bi nas to možda i više od godinu dana bacilo u nazat, koštalo bi dodatnih novaca.

Ala sad nazat u štalu i muci.

poštovani, imam 37 godina imam teško do srednje teško oštečenje vratne kralježnice ustanovljeno pregledom ENMG-om,, sada u posljedna dva dana osječam bol u lijevom ramenu na sam pokret ruke u nazat i na sam dodir,, dali je to uzrok oštečenja ili upale jer strašno me boli,, pa vas molim za savjet.. hvala

To se lijepo vidi pred kraj videa gdje ja moram usporiti da bi me on stigao... te kad smo se " izglupirali " samo legao u trapez, bacio se nazat i oprema je poletila ostavljajući ga u točkicu.

zagledas se u put. zagledas se u oblake. nestanes na tren. odes u svoj svijest. u svoju mastu. mozda je bog odabrao krive osobe. mozda ih je poslao s nekom namjerom. mozda imamo svoj put. taj put nekad odvede u drugi smjer. mozda se vrati nazat. mozda vodi u krug. mozda jednostavno nekad ne vidimo da su nam vrata otvorena. idemo samo ravno. cesto ne vidimo sto se zaista desava. idemo kroz trnje. kroz strah. boli me tu unutra. boli me dusa. ima neka rupa. neka supljina. nesto je ostavilo traga. neko ranjeno bice stoji u meni. ne moze se dignuti. sranjena sam zajedno s njim. pokusaamo se pridrzavati da ne padnemo. drzi nas neka nit. negdje je rub. hvatamo se za nesto. da ne padnemo u ponor. jos imam sliku pred ocima. jos mi je sve jasno. kao nekada. nekada je sve bilo super. a sada? sada je sve izgubilo sjaj. danas odlaze samo oni najbolji. odlaze oni neprimjetni. past ce oni jednom u zabora. nitko se ne bude ni sjeco. proslost se jednom ponovila. stoji nam tocni iza ledja. ceka samo da se ponovo ponovi. zeli nove zivote k sebi. nove zrtve. mozda vrijeme izlijeci rane. mozda sve jednom prodje kao svjetlo. ugasi se svijeca. netko stisne samo prekidac. nekad se sve cini jednostavno. tezak je put. tesko je proc sve zatvorenih ociju. odnosit se kao da se nista nije desilo.

Taj je novac bačen u vjetar i vjetar Vam ga neće donijeti nazat

bold 1 - tornado do nazat nekoliko godina uopće nije bila nogometna grupa. ljudi su u zadru navijali za hajduk i kk zadar. ljudi koji su navijali za hajduk bili su i navijači kk zadra. tornado se sastoja on navijača hajduka i kk zadra, daNAS KAd ste prešli i na balun dio ljudi je počeja pratit i nk zadar, svake godine če vas bit više pogotovo ako zadar bude bolji i ako budete radili na animaciji i to je tako. a to očeli torcida to dozvolit pa bogati nismo amerika pa čemo vojsku poslat, torcida če radit svoje vi svoje a ljudi če se regrutirat kako žele -.

prazna nadanja. loša sjećanja. uspomene su se izgubile. zašto? što se dalje krećemo u ovom vremenu to me više vuče neka sila nazat. želim vratit vrijeme. želim ga zaustavit. želim iskoristit ono najbolje šta se pruža u njemu. al kako? zašto jednostavno ne iskoristimo ono što možemo napravit? jednostavno se ne možemo snalazit u nekim situacijama. postanemo nesigurni u sebe. napravimo dramu oko sitnice. teško nam je priznati da smo u krivu jer onda ispadnemo budale. ispadnemo glupi. da možda nekad i nismo upravu. možda zaista griješimo u nekim stvarima. ali opet teško nam je prihvati savijet od drugih. možda jer su upješniji od nas. možda nas žele potaknuti da griješimo u nećemu ili da budemo bolji. ali mi mislimo da smo najbolji. da smo bolji od svih. u večini slučajeva smo svijesni svojih pogrešaka. no ne poduzimamo ništa. svjesni smo posljedica. ali se sjetimo kasno reagirat. svjesni smo (skoro) svih problema. ali je kasno da tražimo pomoć. možda se i bojimo tražit pomoć. možda neznamo kome se trebamo obratit. mnogo griješimo što ne tražimo pomoć. jednostavno ne želimo. jednostavno nas je i strah. imali su pravo kada su mi rekli da sam poseban slučaj. ja sam otpisani slučaj. ja više nisam kao nekada što sam bila. ja više nisam ja. " zanimljivo kako netko može pisat o svemu tome kao ti, a s nikime ne razgovara o tome. znaš gdje sam se smjetio ovdje. tamo dolje. dođi nekada na razgovor. " sve će biti uredu. samo duboko diši. strah će nestati. ali samo privremeno. strah će se uvijek vračati. nisam ništa specijalno. ništa normalno. još nosim ožiljke. još uvijek me sve to boli. još uvijek pušu hladni vjetrovi. još je jedno mjesto prazno za polazak. pronalazimo stalno neke izgovre. stalno neke razloge. želim samo da je ovo neki san. život nije film. nije napisan scenarij. nema probe. samo idemo dalje. jednom će se sva svjetla reflektora ugasiti zauvijek. biti će mnogo pitanja. neće više biti odgovora.

Zadnja ruka daleko nazad.. jedro se jako zatvori, prednjom nogom izguram dasku naprijed, zadnjom nazad, zavalim se nazat i pičim brutalno niz vjetar... dada.

sjećanja vračaju stare dane. ali danas se nemože vratit vrijeme u nazat. nikad se nije ni moglo. u srcima našim ostaje svijet. one riječi koje su nam život značile. a danas kao da zanemarujemo sve što nam se kaže. živimo u vrijeme gdje pamet mora biti velika. gdje novac čini čuda. gdje si nitko i ništa ako nisi lijep/lijepa. danas si propali slučaj ako nisi netko i nešto u svome društvu. zato živim svoj život. ne ističem se nekim glupavim stvarima. ne radim ono što me ne zanima. nisam još jedna od onih koje društvo navodi na zlo i gluposti. ako nešto želim imat ću to ako će bit moguće to dobit. makar se nadamo nemogućem ipak mislimo da će se to ostvarit. još smo djeca koja uče. učimo ali česo mislimo da nam to ne treba. svako novo znanje dobro dođe. svako novo iskušenje je još jedan napredak. ali danas smo sve više lijeni. odbijamo pomoć makar nam treba. ali znamo da činimo za sebe najbolje. ili ipak ne. možda smo trebali prihvatit tu pomoć koja nam se pružala. možda onda nebi napravili pogrešku. no život ide dalje svojim usporenim putem. često ljudi krivo shvaćaju tuđe odgovore. često nalazimo ljude koji su nam slični. ali ne treba svima vjerovat. ima ljudi koji se prave da su prijatelji. iskušali smo više manje svi to. sigurna sam da znate taj osjećaj kad možete nekome vjerovat, a taj netko vam okrene leđa i ostavi nas cjedilu.

Gospon Ado, Ako se već nazivate bosancima ili hercegovcima onda odite iz našeg turopolja nazat u svoju Bosnu i Hercegovinu, pa njih maltretirajte.