ovaj post će se u neku ruku (ili lijevu il desnu... no, nije bitno) razlikovati od prijašnjih zbog pejebenog tetinog nastupa, naših emocija prije, za i poslije njega.osjećaji ponosa koji se neda opisati, kada smo se svi dignuli i svi počeli pljeskati.... ne mogu vam to opisati... reći ću samo ovo; tih par sati mi je bilo među najsretnijim ili najsretnije u životu. prvi put je klasična glazba uspjela doprijet do mene i svidjet mi se čak, za što sam bila sigurna da se nikada neće dogoditi.... ne mogu to jednostavno opisati pa stoga krećem na daljnji tijek večeri. izašli smo, tamo je bila raska, zubovićka i miiile te ljudi iz razreda koje obožavam; krašnjak legendoooooooo-kopamo sutra, perović koji mi je nosio torbu s vigorom i izgledao kao transvestit, ivona, iva (hvala ti za ono), marina, lara, petrifikus totalus, a ndrea (i zlajo), maja, alkić... bila je tu i diana (najbolja si) koja je pazila na mene da se ne ubijem u alkoholu (što joj nije uspjelo)........ bilo je i puno ljudi iz latičine glazbene koje poznam kao npr. priiiijatelj merčep kojeg smo opet sramotili po ulici, njegov mlađi brat kojeg je ranije spomenuti merčep izgubio putem, domjan-jedna od najposebnijih osoba koje sam upoznala u životu, lik ti si prelegendaran, također diana druga, kristina fenomenalne cure i još puno ljudi koje ne znam pa će dalje preuzeti teta toliko od babe za danas