Euforija od jučer još uvijek nije splasnula.Sretna, već dva dana.PA, da vidimo, tko me može izbacit iz takta? MA nema šanse.Mislim da volim.Mislim da napokon volim.Mislim da znam da napokon volim.MA, znam da volim.Da, da.... Ja sam se u svoj toj euforiji zaljubila, po milijunti put.Inače, jako sam zaljubljive naravi.. Dakle, fakat sam se jako zaljubila.Želim se uvjeriti da mi treba netko stabilan.Netko dobar.Netko pametan.Netko savršen.Netko, kojeg sam već jednom izgubila.Ako ste čitali moj blog od samih početaka, sjećate se posta Netko.Ako, niste tko vam kriv.Hm, da.Ne, znam malo se bojim ući u vezu, malo ne.Ne želim tu osobu nikada izgubiti.A, veze jednom završe, i što onda? Ne znam nećkam se.Ali, ajme nekad sam na rubu.Da mu kažem, da se prepustim, da uživam.Napokon.Bojim se ljubavi, bojim se odgovornosti, bojim se ljubomore, bojim se da ću se promijeniti.Veselim se zajedničkim trenutcima, veselim se zaljubljenosti, zanesenosti, pažnji.Da li ga volim? Volim ga.Jako.Možda je u tome stvar? Možda ga PREVIŠE VOLIM, možda se bojim da će to biti neuzvraćeno na način na koji bih ja htjela da bude.Što ako veza za oboje predstavlja nešto sasvim suprotno.Što veza predstavlja za mene? Voljeti, biti voljen, biti pažljiv, biti siguran u nečijem zagrljaju.Što veza predstavlja za njega? Ne znam, ne znam, ne znam.Ne volim puno razmišljati kada sam s nekim.Volim se prepustiti.Ne zamarati se sitnicama i sitnim svađicama.Ne znam.Evo, koristim joker pitaj blogere.Pa ako imate prijedlog recite.