ćitajući tebe moram i ja o moru pisati iako mi je vode preko glave, vode svaake vrste ali i pića svih i votke s limunom i tekile i kave, e to je piće njega mi ni na mnoru nije dosta uvjek može a naručito u jutro, još kad je zima a ja svom mužu zavežem kravatu, onu lijepu marke croata, i vruću kavicu, popijem, malo me štrecnulo u leđima a i naočale mi se zamaglile, ne znam možda zato što je vruće, ne vidim dobro kroz ta stakla, na njih se pokenjala ptica ili je to slika nekog glupog slikara koji se eto niti na staklu ne zna izrađžavati, a slikar nasmijani mali ko da mu je tata obeliks frend od asterixa samo mali mali malai, smiulji se slatko, klanja se nekom frendu, e što ja volim frendove, svi moji frendovi su superiška, jedu ko i ja sendvič od parizera, ali njegov frend neee, a on veže čvoriće na ćilimu, ćilim je naravno za letenje, iznad samog centra svemira, dugo u noć u dugu zimsku noć moja mati bijelo platno tka o majko žalosna kaži što to sja u tvojim umornim očima, ma ne vidim sine više radit ništa morat ćeš se ti oko toga više angažirat sada kada si u mirovini imaš vremena na pretek, možeš ići kuda želiš samo da je mir u kući, eh luda glava zar je tako teško reći kao ti se ovo jezero ne sviđa, a jezero ko jezero mora ti se sviđati kako ti se more sviđa mora ti se tako i jezero sviđati, ako ti se ne sviđa jezero ne može niti more, niti rijeka nikakva voda ti se nesmije sviđati čak niti crna zemljica ako ja tako kažem neže ti se više sviđati, samo zvijezde i mjesec.