Iako svaka nova klasifikacija odražava potpunije razumijevanje poremećaja u jedenju u adolescenciji, i danas im je glavna zamjerka neprilagođenost relativno velikom dobnom rasponu adolescencije, kao i biološkim i morfološkim razlikama u odnosu na odrasle. 7,9,13 Pedijatrima je jasno kako nema opravdanja portretirati poremećaje u jedenju u adolescenciji u rigidne okvire za odrasle, čak niti nakon prilagodbi koje se nalaze u posljednjoj verziji DSM-IV i ICD 10. 9 Zbog neadekvatnosti kriterija, jedan tipičan poremećaj u jedenju poput AN, koji se javi prije pune spolne zrelosti, formalno neće zadovoljiti postojeće kriterije i bit će klasificiran kao atipičan poremećaj. 7,8,14 Bryant-Vaugh i sur. 15 na jasan su način sredinom 90 - tih upozorili da primjenom DSM-IV kriterija nije moguće postaviti dijagnozu AN ili bulimije nervoze (BN) u više od 50 % djece u dobi 7 - 15 godina, koja su upućena u specijalizirani centar za poremećaje u jedenju.