Izdvojimo neke jednostavnije probleme nebeske mehanike i sustave nebeskih tijela koje možemo istraživati primjenjujući znanja nebeske mehanike:

Razvijene su složene metode nebeske mehanike (koje uključuju i opću teoriju relativnosti) za računanje promjena elemenata planetnih staza, a također i promjena elemenata staza satelita planeta (kod satelita planeta računi su još složeniji jer, primjera radi, treba voditi računa o spljoštenosti planeta, utjecaju atmosfere planeta, utjecaju gravitacijskog polja i tlaka zračenja Sunca, utjecaju elektromagnetskog polja i sl.).

Time je započeo razvitak računa smetnji koji kasnije postaje jedna od glavnih metoda nebeske mehanike.

U sklopu priprema uèenici æe rješavati teorijske i praktiène zadatke iz sferne astronomije, nebeske mehanike, astrofizike i usvajati znanja iz astrognozije i metoda obrade praktiènih mjerenja.

U tekstu zvijezde možemo pronaći kako nam metode nebeske mehanike omogućuju određivanje zvjezdanih masa u dvostrukim sustavima zvijezda, dok je u tekstu zvjezdani sustavi opisano kako se saznanjima nebeske mehanike može istraživati raspodjela zvijezda unutar naše galaktike.

Koja je nevjerovatna energija bila potrebna za stvaranje i koje savršeno usklađivanje nebeske mehanike kretanja za kretanje planeta oko zvijezda, zvijezda oko galaksija i galaksija oko nadsvemira te njihovo okretanje oko centra svemira.

Rješavao je probleme nebeske mehanike, problem plime i oseke, problem perturbacija Jupitera itd.

Te se vrijednosti svakoga dana mijenjaju a rezultantu nebeske mehanike možemo i sami golim okom svake večeri vidjeti na nebu; planete se gibaju naspram zvijezda stajačica.

Osnovna zadaća nebeske mehanike je matematički opis gibanja nebeskih tijela.

Spomenimo da se radi točnosti računa mnogi problemi nebeske mehanike postavljaju u okvirima suvremenih fizikalnih teorija, poput Einsteinove teroije relativnosti.

sustav astronomskih konstanti: međusobno povezani skup veličina koje definiraju Zemljin oblik, masu, gravitaciju, planetnu masu, polumjer i gravitaciju, opću precesiju i nutaciju i drugo i koje na temelju teorije nebeske mehanike služe za računanje efemerida.

Gravitacijski problem dvaju tijela temelj je nebeske mehanike.

Zadaća je teorijske astronomije određivanje matematičkih modela putanja (orbita) nebeskih tijela na temelju opažanja tih tijela i zakona nebeske mehanike.

Uzima se Mjesec kao fiksna polazna točka, sa koje će planski početi osvajanje svemira, po principima nove nebeske mehanike.

No,? ini se, da bi pravi odgovor bi bio da je taj sustav sre? en i ustrojen svrhovito stoga što je kao cjelina zaista kompatibilan (sukladan) poznatim univerzalnim zakonima nebeske mehanike.

Postavio je temelje nove nebeske mehanike. 1. V. 1886. - U Chicagu je prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice - 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja.

A onda slozenim putanjama nebeske mehanike stane vrsiti manevre medju novim svijetovima novoga sunca

Osnovna zadaća nebeske mehanike je matematički opis gibanja nebeskih tijela, koji se može upotrijebiti za predviđanje položaja planeta, asteroida i kometa, kao i svemirskih letjelica, a omogućuje precizno predviđanje nastupanja pomrčina Sunca i Mjeseca, okultacija i drugih astronomskih pojava.

No, bez obzira na tu pogodnost, u daljnjem ćemo tekstu razmotriti jedan od osnovnih problema nebeske mehanike: prikazat ćemo postupak proračunavanja položaja planeta na nebeskoj sferi, iz poznavanja elemenata njihovih staza.

Nikola je sĂ m napisao sedamdesetak znanstvenih radova, najviše iz područja nebeske mehanike, a počast su mu, između ostalog, odali i imenovanjem jednog asteroida (10241 Miličević) koji je otkriven 1999. u zvjezdarnici Višnjan.

Ne pokorava se zakonima nebeske mehanike, bliži je od Meseca, a obilazi Zemlju tri puta sporije.

Najveći broj pojmova u rječniku je iz grana klasične astronomije i to opće i položajne astronomije, kao i nebeske mehanike.

Jedno od najvećih otkrića 17. st. su zakoni nebeske mehanike koje je svijetu otkrio njemački astronom Johannes Kepler (1571. 1630.).

Zanimljivo je da njegov teleskop 1926. god. kupuje Don Nikola Miličević (1887. - 1963.), posljednji upravitelj franjevačkog samostana u pustinji Blaca na Braču, koji se u Beču školovao za astronoma, te se u Blacama uglavnom bavio problemima nebeske mehanike, opažanjima dvojnih zvijezda i tragao za kometima i pojavama novih zvijezda

Kao što je Newton u Keplerove zakone nebeske mehanike unio pojam gravitacije, tako su jednako proizvoljno opet Englezi strukturirali hermetičke nauke pomoću te hipotetske kabale kao što znamo, o gravitaciji govorimo kao o zakonu iako nitko ne zna što je zapravo gravitacija

Istovremeno je Kepler započeo izgradnju nove nebeske mehanike.

Pomoću njih je Kepler 1609. izgradio poznati model Sunčeva sustava (Keplerovi zakoni) koji je uz Newtonovu teoriju nebeske mehanike bio prvim matematičkim (kozmološkim) modelom u mehanici.

No poslije, na temelju naslijeđenog broja podataka o astronomskim opažanjima koja je izvršio BRAHE, došao je i do tri po njemu prozvana zakona nebeske mehanike

Astrolozi nikako ne bi u svojim kompjuterima mogli napraviti natalnu i ine karte da ne postoji predviđanje nebeske mehanike ili bar efemeride gdje su izmjereni položaji svih interesantnih nebeskih tijela.

Zakonima nebeske mehanike bavio se njemački astronom Johannes Kepler (1571. - 1630.). 1593. godine postao je profesor matematike i filozofije na učilištu u Gracu.