dosta sam dobro, umišljam sebi čak, jako sam dobro upoznat i s biblijom i s prispodobama a ni filmsak djela mi nisu mrska, ali ostajem kod svojega (a i inače mi je jako nedoraslo kad na objektivne kritike vjerski ili duhovno nesigurni ljudi odgovaraju floskulama)... u tekstu se ne govori o osobnoj sreći nego o stvaranju osobno meni savršenog svijeta, koji nastaje dobrim djelovanjima (itd itd, malo sam pojednostavio poruku)... ali, stvarni svijet uopće ne funkcionira tako. dapače... onaj tko mi na činjenično stanje današnjeg svijeta (od svijeta do zadnjeg sela pa čak i obitelji) odgovori s " blago krotkima oni će... " ili " okreni i drugi obraz " ili " tko tebe kamenom... " ili " kako siješ... " automatski ispada iz igre kao ozbiljan sugovornik, jer zapravo želi živjeti u zabludi i boji se suočiti sa stvarnošću... znao sam (dobro) barem stotinjak bračnih parova: nijedan nije imao (zapravo je jedan, al to ionako ne kvari statistiku) nikakvih problema vezanih za bilo što drugo osim onoga u korijenu čega je novac (ili što novac može riješiti)... otprilike ih se pola raspalo... neki čak vrlo prijateljski... preživjeli su samo oni koji su se prilagodili svijetu, materijalnom... s druge strane ovi koji su pronašli svoj duhovni mir, nisu ga pronašli okretanjem prema svijetu već potpunim okretanjem od njega... nikakva dobra djela nisu mogla sagraditi bolji svijet, samo osobna i obiteljska korist