uvijek sam bila tiha i mirna, uvijek su me doživljavali kao curicu milu, a u meni sve izgara, sve nešto gori:) nisam ni na emocionalnom planu previše marširala, imala veza nekoliko, ne znam, dal su mi premalo značile ili sam previše žalila za svojom slobodom, kad sam na kraju sve ostavila. on je rekao da sam bila dijete:) - a vidi me, nevinašce najmanje... i bila u društvu ovaj vikend, slavilo se malo, nekolicina nas, sviralo se, pjevalo se - on je čak izreagirao (da kako mogu ja biti toliko bitna:)) jer se čekalo mene (nisam pila: -) da dovršim sa jelom - i tako bi... a vidiš mi okice, najmilije su:)))) dakle, rekla jedna ženska osoba " kako tiha voda brege dere " - toliko puta sam se pronašla u tome, mirna jesam, glasna nisam, al me ima, onaj neki štih koji se ne vidi al se osijeti... aaaa:)) nije da se želim hvaliti:))) ali onako, u pozadini sam pridonijela atmosferi... i ma kako bilo, bitna mi je uloga, osobno, meni je bitna - uloga - ne ona u prvom planu, ona u drugom (a na poslu, ha, ispravljam tuđe greške, ne obznanim, al se na kraju shvati... ne želim povrijediti nedoraslu osobu a niti uzdignuti sebe... možda bi netko iskoristio, ne predstavlja mi to zadovoljstvo... kujem druge planove, potajno - i nadam se drugom poslu...)