To tek sumornost dana bilježi grananje nedostajanja.

nismo se vidjeli već dva dana ima loših i dobrih nedostajanja ovo je dobro nedostajanje volim prelaziti rijeku i gledati one lude konje zadnji put nisam obratio pažnju ali znam da su tamo

promašujem toliko potpuno da je gotov proizvod gotovo kao epitaf onoj drugoj sebi, onoj koja svoja nedostajanja uporno lovi riječima, a ona joj se rugaju sa svog uvijek drugog mjesta koje je uvijek jedan horizont ispred... i smiju joj se s njega jer uporno misli da će ih jednom uspjeti imenovati, prokazati, opisati... ne iz straha od nemogućnosti... jer sve je to viđeno i doživljeno, a u njenom je svijetu uvijek sve i moguće... nego zbog toga jer ih je ostala beskrajno željna,

Čika oftamolog mora da već odavno ima napade nedostajanja " mojih pogleda u/na/pod svet ".

Jer da mi je sve dano, da ne osjećam ta silna nedostajanja i glad za tim svijetom, a istovremeno i tu bolnu granicu između sebe i njega, da nisam uvijek pomalo otuđena i izdvojena, da ne postoje ta ogledala, to nedohvatljivo Drugo s one strane srebrnog stakla, taj moj odraz u svijetu ponekad blagonaklon, drugi put optužujući ne znam što bi onda bio moj pokretač.

Ja svoja nedostajanja čitav život lovim riječima, moja knjiga je knjiga o nedostajanju, moja knjiga je knjiga o fantomskoj boli, kad te boli taj Drugi o kojem me pitate, kad te boli ono što nemaš i iako mi se ona rugaju sa svog stalno drugog mjesta koje je uvijek bar jedan horizont ispred, ja se nisam prestala nadati da ću ih jednom uspjeti imenovati, prokazati, opisati

Zbog nedostajanja većeg broja igrača nismo bili ravnopravni našim protivnicima, te tako nanizali tri poraza.

' U video The Doorway autorica se osvrće na događaje iz nedavne prošlosti koje ne idealizira i ne apstrahira nego doslovno statično emitira prizor nedostajanja osobe kojoj je namijenjen stolac na kraju hodnika.

Imam svijeću i nekoliko molitvi za snagu, uključujući i one koje su plakale tvoje usne, imam tvoju ljubav napisanu kao vječnost, oči koje me jedu kao snoviđenje, ruke koje se ne znaju odvojiti, al ne znam, zbilja ne znam, mladosti, ne znam kako ću ti mahati s tog perona, prepunog ljudi i tuga, jer sve su tuge i sva nedostajanja tako intimna, i dotičem ih, mada guram prste u džepove, već sada, ranim jutrom, duboko, najdublje, kao da tražim zalihe vedrine, ko prozeblo ptiče, zabranjujem rukama da te diraju, pa te diram krilima mojih zjenica i smješim se, milujem te zjenicama.... još uvijek se smiješim cijelim tijelom... i tako sam sva french, kažeš, kad zamahujem gordo svojim šalom, bijela podloga i na njoj ljubice, i miris Summer One, Calvin Klein u oblačku iznad nas, kao jaka sam, kao mogu ja to, kao imam ja puno snage, jer čeka me Pariz, i čokoladni kroasani i Montmartre...

Uklopila se u neke sjetne misli... sjećanja, nedostajanja.

Dopušta nam da svoje potisnute osjećaje zebnje zbog nedostajanja nečeg vrlo važnog u našim životima projektiramo u junake i tako izvučemo na površinu skriveno. " Sjajnu glumačku ekipu beogradskog JDP-a predvodi Mirjana Karanović, koja tumači glavnu ulogu, a osim nje tu su još Jelena Petrović, Branka Petrić, Marko Baćović, Anđelika Simić, Feđa Stojanović, Cvijeta Mesić i Bojan Lazarov. (net.hr)

Znam da ovdje inače ne pišem ovako, i da je za ovakve postove ipak rezerviran neki drugi prostor, ali imam svoje razloge, svoja nedostajanja i svoje uspomene... pusti, to je bajka što ti pada na pamet... fali ti baš ovaj Cigan?

I sve je u redu, nema rastanka, nema nedostajanja, nema tuge, sve je tu, prisutno svojom puninom.

Pokretne i nepokretne proteze (mostovi) stavljaju se u svim slučajevima nedostajanja zuba, osim kod:

Dođe mi da se polegnem u atome vode koje skupljam na prozoru kad pada kiša Krhki su obrisi Vode me kroz dane Prazne od čekanje da se vratiš iz zemlje dovoljno suhe da zapali svijet svojim suncem i opustoši livade zelene od pijeska Rasteš pod morem i točiš riječi rastegnute među meridijanima Tamo bih našla svoje mjesto i mir, samo da razbijem verige pomno rastrganog života koji nas dijeli na mjesece i čekanje svinuto od čežnje Srce mi je tulipan napunjen cedevitom, Riječima klimavim od nedostajanja Zazivam te kao parnas muze, na prozoru crtajući kućice

Začuđujuće, UN priznaje čovječnost nerođenih djevojčica.« Barem 60 milijuna djevojčica za koje bi se, inače, očekivalo da su žive nedostaje iz različitih populacija kao rezultat spolno-selektivnih pobačaja ili zapuštanja. »Koncept« nedostajanja »djevojaka je prevladavajući među upravom UN-a na posterima, u brošurama i knjigama, s pravom žaleći za djevojčicama koje su pobačene.

Pored toga praznine shvaćamo i kao tehničke praznine i vrijednosne praznine.83 U prvom slučaju, pravni odnosi su normirani, ali tehnički nedostatno (zbog. npr. nedostajanja nekog važnog elementa norme).

Tako u boli konačnog (vječnog) nedostajanja ja vremenim samo tu osobu.

S druge strane, riječ je i o drugoj vrsti nedostajanja, o gubitku vlastitosti.

Vrijeme u kojem rađamo, veselimo se, opraštamo se.... Ä eka nas vrijeme ponovnog susreta, i zato uz svu našu bol nedostajanja imamo mir.

U slušalicama Cashu još netko nedostaje a ja mu samo želim reći: " Stari nemaš pojma koliko si u pravu... " Nedostajanja su zeznuta stvar, nekako uvijek fali pravi suputnik na tom sjedalu do tvog.

Luka se znalački poigrava elementima i fenomenima moderne kulture: filmom, televizijom, reklamom, glazbom te kroz prizmu mladog čovjeka, ali jezikom iskusnog pisca, prikazuje najrazličitije oblike novovjekovnog otuđenja, bilo kroz ravnodušnost mladog čovjeka i njegovu istovremenu aktivnu ulogu u sveopćem zastranjenu (evoluciji?) društva (A. tonalna P. anika), kroz dobrovoljno samootuđenje i povlačenje u svijet ekranskih piksela i vlastitih emocionalnih razgraničenja (Prozor u svijet), bilo kroz raspad onih nekoć bitnih kohezivnih sila koje nas zaustavljaju pred vlastitim egoizmom i omogućuju nam zdrav emocionalni život unutar zajednice koja se naziva obitelj (Radna verzija) ili kroz osamljenost prouzrokovanom gubitkom i svim oblicima nedostajanja (Sati u znaku vuka).

Sjedim u vagonu među bezličnim putnicima, zakopan u melankoliju i osjećaj nedostajanja nje koja me barem na par dana usrećila

Tup udarac sred grudi i srce mi se odmah stisne od nedostajanja.

Te noci (prije malo vremena) snaga sjecanja na mog ujaka i osjecaj nedostajanja bili su iznenadni i jaki... i trajali su neko vrijeme, a onda sam se izgubila u tokovima misli i zaboravila da sam mislila na njega..... i tako sve do jutra..

Odjednom je, kao veliki bljesak, ispuni osjećaj nedostajanja.

neke pere oko božića. neke pere oko nove godine. mene pere neposredno nakon. za božić sam nabrijana na grinch fore. za novu godinu se zezam. i onda kad sve prođe, smiri se, kad se počne polunormalno funkcionirat, mene krene prat. vrlo brzo nakon nove godine, meni je rođendan. ne volim svoje rođendane. nekako mi nema smisla ono " sretan ti rođendan ". halo, pa to je tek jedan dan. what ' s the big deal. ali, ok, sviđa mi se kak su svi popustljiviji prema meni. jbg, ponekad sam još uvijek malo dijete. i tak me krene prat poslije nove godine. u cijelu tu predrođendansku inventuru upetlja se i jedan sasvim određeni osjećaj nedostajanja, koji me prati već godinama, i uzrokovan je smrću moga dide nekoliko dana prije. priznajem, nakon nekoliko mjeseci odbijanja priznavanja činjenice da ga nema, i mučenja mame stalnim pričama o njemu, ne sjetim ga se puno. ljudi odrastaju, mire se, a čak i devetogodišnje djevojčice s vremenom shvate da dide nema, ali je tu negdje. ipak, svake godine u ovo vrijeme, oko njegove godišnjice i rođendana, kojeg je propustio iako je par dana ranije rekao da neće, baš pere potreba za zbranjanjem i oduzimanjem, iako znam da će rezultat uvijek biti negdje oko nule, možda slightly u plusu. svašta sam naučila između posljednjih nekoliko. na primjer, da nisu svi prijatelji prijatelji. da neki budu prijatelji samo dok njima to paše. a u biti su poprilični egomanijaci. lako mi je s takvima. jer, naučila sam i da ponekad zaista ne treba šutjeti, niti biti diplomat, da ponekad jednostavno stvari treba nazvati pravim imenom. pa makar bile i loše. naučila sam da je mama vrlo često u pravu, i da joj ponekad jednostavno treba dati za pravo makar i nije. zahvaljujući mami, naučila sam se i isključivati po potrebi. zato mi, recimo, nije nikakav problem pisati ovakve postove na poslu. naučila sam da se ljudi s vremenom mijenjaju, ne nužno na bolje, i naučila sam da se i ja mijenjam, i da to nužno nije loše. naučila sam da pravi prijatelji ostaju takvi, neovisno o tome koliko ih dugo niste čuli, ili čak htjeli čuti. naučila sam da je vrlo lako oprostiti, ali strahovito teško zaboraviti, i da je najteže oprostit sebi. naučila sam da pametni ljudi zaista mogu naučiti na svojim greškama, i da svako zlo zaista ide za neko dobro, da je istina kad kažu da se uvijek, kad se jedna vrata zatvore, otvori barem prozor, i da ono što ne ubije, zaista ojača. naučila sam da je nezdravo grčevito se držati stvari koje ne spadaju u sadašnjost i da vrlo često znamo dramatizirati oko stvari oko kojih se dramatizirati ne bi trebalo. naučila sam da je ljubomora dobra u vrlo malim količinama, ali čak ni takva nema smisla, jer ne možete zadržati nešto što nije vaše. i da nije fer pokušati mijenjati osobu uz sebe, jer tada prestaje biti onaj u kog ste se zaljubili. i da su neke stvari ljepše kad nisu izrečene, a znaju se, i da neke stvari trebaju ostati između samo dvoje ljudi, jer tada više vrijede. naučila sam da svijet ne doživljava kataklizmu ako ja nisam u pravu, i da se svijet ne ruši ako ne dobijem ono što hoću. naučila sam i da je feeling uvijek u pravu. kad sam ga počela slušat, nazvala sam ga button i gotovo nikad me nije prevario. ako nešto ne sjeda, ne sjeda. naučila sam da se loše stvari ponekad događaju kako bi netko gore, ili dolje, whatever, proved their point, i da bi bilo ravnoteže, i da se neke loše stvari moraju dogoditi kako bi napravile mjesta onim dobrima. naučila sam da kompromisi vrlo često nisu dobra stvar i da ponekad treba biti tvrdoglav. naučila sam koliko vrijedi zagrljaj, poljubac i osmijeh. na žalost, naučila sam i koliko boli šamar, i da stvari neki put nisu tako tragične kako bi oprah htjela da mislimo da jesu. naučila sam i da ne treba odgađati reći što misliš, ili osjećaš, jer u biti nikad ne znaš koliko ćeš dugo ostati tu. naučila sam uživati čak i u maglovitom zimskom jutru dok je na cesti poledica. naučila sam razgovarati sama sa sobom, i nemati dvostruka mjerila. jer, what goes around, comes around. i naučila sam da zapravo još vrlo malo toga znam. iako ih ne volim, nekako mi se čini da je svaki novi rođendan sve bolji. inventura ima sve više pluseva. a i ove godine ću dobit jednu sasvim posebnu pusu, jednu od onih za koje znate koliko vrijede. life is like a box of chocolate, you never know what you ' re gonna get. i da, la vita e bella.

Tražila ga je očajnički po sobama, isto kao i u svojim snovima, gušio ju je onaj isti osjećaj nedostajanja... govorili su joj da su ga vidjeli tamo... ili tamo... bezglavo je trčala i tražila ga da se brine o njemu...

A ponajviše nedostajanja tebe.. I ironično... Rekla sam da ne vjerujem u čuda.. Ali kako je je netko već jednom rekao... " ne vjerujem u čuda.. ali zbog tebe sam bila spremna povjerovat.. "

nije stvar zbrinutosti ni nedostajanja - stvar je vrste i načina odgoja kao i percepcije djetetovog ponašanja.