- općenito nedostaju operativna i stručna znanja, te menadžerska znanja - loš imidž strukovnih zanimanja iz ove djelatnosti te posljedično slab interes i loša početna baza kvaliteta mladih koji upisuju ova zanimanja, te na tom tragu - veliki problem predstavlja upravo loša situacija sa organizacijom praktične nastave i nedostatak mentorstva, stipendija i animacije radne snage kroz te oblike upoznavanja struke. - neusklađenost obrazovnog sustava s realnim potrebama ovog sektora, pa su mnoga radna mjesta i nova zanimanja u ovoj struci nepokrivena formalnim obrazovanjem, a neka i neformalnim oblicima obrazovanja (npr. animatori, wellness djelatnost, specifične vrste kuhinja kuhari specijalisti, područje avanturističkog turizma, zdravstvenog turizma.. raste potreba za međusektorskim zanimanjima). - pored srednjoškolskog strukovnog obrazovanja i formalnog obrazovanja na fakultetima, dodatna usavršavanja i obrazovanja ove struke relativno su loše zastupljena, a ista se ostvaruju kroz: Narodno sveučilište; Strukovna udruženja (HUH, HOK I sl.); razne privatne obrazovne institucije i IN-Company (najvećim dijelom prepoznata važnost kod velikih hotelskih kuća, koje najviše ulažu u trajno usavršavanje i obrazovanje na ovaj način) - rastuća potreba za uvozom radne snage iz inozemstva, - radna snaga je nefleksibilna, nemobilna i nemotivirana, a istovremeno su i razina radne etike i produktivnost rada na relativno niskoj razini (razina plaća raste brže od razine produktivnosti) - izrazito sezonski karakter, što potvrđuje i veliki broj sezonskih radnika (20.000 ili cca. 50 % od broja stalno zaposlenih radnika u turizmu) i prosječna niska iskorištenost smještajnih kapaciteta oko 40 %.