hoggy, ja ne govorim o homoseksualnosti kao o izboru. to jesi ili nisi. dijete je homo ili nije (kad sazrije da to emotivno i psihički shvati i prihvati). i to, ponavljam, nije izbor, nego stanje, kakav jest, ali to ga ne određuje kao osobu. izbor je njegov (jednog dana) želi li, kao homo, a ne hetero, imati svoje dijete, ili ne želi. moje nije da padam u komu zato što JA, njegovim izborom da svoje dijete nema, nemam produljetak svoje loze, prezimena toga i toga i što neću slušati topot nožica po terasici, pa to je njegov život i njegov izbor, hoće li svoje imati ili neimati. može izabrati i da ga želi imati, ali neće moći, u tom slučaju, neću JA pasti u komu zato što je nesretan zbog toga, ili zato što je homoseksualac, jer da nije, eto, dao bi dragi bog. dakle, nisam bitna JA, bitno je dijete, moje dijete, moje prihvaćeno dijete koje zna da je prihvaćeno i koje ni u jednom trenutku neće osjetiti da " da je sve bilo zdravo i normalno od početka ", da bi ispunilo očekivanja svojeg roditelja. ja umom, vi drumom, ali eto, svaka raspra je bolja od nikakve.