slučajno sam naletila na vas, grupicu šarmantnih ženica:) i tekstove... koliko mogu isčitati iz tekstova nešto ste starije, od mene jel, al nije bitno,,, i ja sam u braku, sretnom. valjda:) al onda sam ponovno vidjela NJEGA... njega, kako je neka od vas rekla, čistu, djetinju, neiskvarenu ljubav... a tragičnost je u tome što sam tek kasnije shvatila kolika je zapravo ta ljubav... kada dok pričate toliko duboko vas gleda u oči, toliko da vam se čini da vam vidi dušu i imate osjećaj da za njega u tom trenutku postojite samo vi... kada je svaki slučajni dodir oluja onih sitnih trnaca.. mogla bi do sutra opisivat:) i to sa suzom u oku.. Ali da se vratim, jednostavno nije bilo vrijeme.. odrasli smo, oženili se djecu imamo.. al kad mi je najteže, zamislim njegov osmijeh? i što sam starija to me sve više boli. ima dana kada zaboravim, kada ga ne sretnem po dvije godine, a onda opet slučajan susret... kukavica sam za bilo šta napravit. a i volim svoga muža, lagala bi kada bi rekla da ne. prilično sam si posložila stvari u glavi, kako za svijet trebaju izgledat. al sa sjetom često pomislim - di bi nam bio kraj da smo bili zajedno. eh. a onda, da se nadovežem na jednu od vas, sa onim neobaveznim chat čavrljanjem... upravo se događa i upravo me strah:) strah me tog osjećaja kodjeg izaziva u meni, tj. njegova slova... strah me što se toliko radujem što ga čitam i strah me što sam sva " potonula " ako na nema on-line.. kakva zbrka:) huh, lakše je ovako podijelit s nekime.... eto cure, ovo je samo opaska i isprika ako sam narušila nešto intimno. lijepi pozz:)