- Likovi: Malika, Josza, Edita, Matjas - otada sam naučio da je najveća borba našega života: ljubav. - mladost i njegovanost je zračila iz nje kao neki miris - tako se bude smrtne ljubavi - preko vrata se previja jorgovan - nebeski svod moje mašte - čovjeka zanose misli tako daleko kao vihor suhi listić - uzdisaj bolne čežnje - opijum nejasnih i tajnih čežnji - kao zagušljivi, topli miris sjenokoše punog kadulje - osjetim kako pogledi nečujno prianjaju uza me - svaka bi riječ pokvarila tu dugu šutnju - kako bi riječi mogle imati tu boju, svilenu mekoću, glazbu, koja bi dostigla nijemost tog ugođaja - tiho, sveto i kao san tanahno - čavrljanje je teklo kao bujica - djevičanski strah od sreće - u srcu mi se kovitlahu misli kao teški proljetni oblaci - upalismo se i gorjeli smo vlastitim plamenom - preobražena od opojnosti - kao san tiha uličica - taj trenutak bješe zabranjena samoća života, mladosti - moram iz mrtvih doviknuti životu - od toliko sam divnih časova, sada, kad prođoše, od toga, umro - kako ću to ispričati svojim bespomoćnim riječima - bol me tištila kao neka golema stijena - umorne su mi misli opsjedale uspomenu - uzdiše postelja - možda i ona nosi ogrebotinu na srcu koja se produbljuje i širi u strahovitu ranu - po olovnosivom nebu lijetale su vrane kao mračne uspomene po duši i dosadi - što se podvečer čuje iz takve daljine, kao da dopire s kakve zvijezde - zlatnozubni smiješak - kako smo se promijenili, i taj grad i ja - zvuk zvonca se prosuo po pločniku poput taljena srebra - mlinsko kamenje samomučilačkih misli - rođen si kao bogataš, nisi poznavao životnih briga, s kojima se siromasi bore čvrsta srca - želio sam joj dati svoj umorni život - nebo se pretvorilo u golem, zlatan plamen - u vodi su blistali odrazi obalnih svjetiljki kao obrnute, goleme plamene baklje I u tom je času, na putu umro.