Dakle, pretpostavka je da smo svi koji bismo možda, naravno učoporeni, htjeli kakvu lovicu za nekaj, a priori kriminalci, ubojice, pripadnici zločinačke organizacije... Dok to ne dokažemo čekajući u onim divnim prostorijama MUP-a kojih dva do tri sata i gledajući one prekrasne djeve za pultovima koje nikako da se nasmiju što zbog facijalnih grčeva (prošle sve od SUPA do MUPA) što zbog gnušanja nad bagrom koja malo malo traži donacije i sukladno tome nužne potvrde o nekažnjavanju.