Ne želite naravno biti u nekoj mračnoj šumi u kojoj bi se bojali da će vam nešto izletjeti na prednje staklo kao u horor filmovima.

Ovoga su puta, kao u nekoj mračnoj groteski, stradali pripadnici vatrogasne, a ne koje nacionalne zajednice, ali motiv je uvijek isti, i pravda je svaki put jednako daleko.

Da sam ja alpinist, radije bih izabrao takav kraj nego kao nemoćni starac našpikan sondama i kateterima u nekoj mračnoj bolnici...

Prije 60 godina, u nekoj mračnoj i neprohodnoj šumi istočne Bosne, u području Foče, pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima, ubijen je tada mladi, tridesetogodišnji hrvatski pjesnik, koji u tim kontroverznim vrtlozima, zajedno s Vladimirom Nazorom, priprema i (»u nekoj hrvatskoj šumi« kraj Bihaća) počinje tiskati nedotiskanu zbirku Hrvatske pjesme partizanke, potvrdivši i time da kao hrvatski pjesnik stoji i u tom trenutku uz bok barda hrvatskog pjesništva.

Suma sumarum: 1. Posramljeni domoljub nije Radimir Čačić 2. Radimir Čačić mi definitivno nebi bio prvi izbor kad bi neki bolji izbor uistinu postojao... 3. Ne želim nikome govoriti za koga bi trebao glasati, al kad čujem da argumente poput - čovjek je ubojica, loš vozač i slično, moram reagirati i skrenuti pozornost na ono što je stvarno bitno; 4. Mišljenja sam da je HDZ najveće zlo koje je zadesilo ovaj narod, u njegovoj tisucljetnoj povijesti u kombinaciji naravno sa njegovom vlastitom tendcijom k retardarluku, mazohističkom potrebom da u krivu i promašenu svrhu veliča svetosti kao što su Bog, obitelj i domovina... Nažalost, prekrasna Hrvatska je mlada i neuka ljepotica ostavljena da leži u lokvi krvi u nekoj mračnoj uličici, nekon što je zavedena, obesčašćena, silovana i gangbang-ana od strane lukavog šljama.. ona nije shvaćala da joj se pričaju romantične priče samo da bi je se iskoristilo i zavuklo joj se u gačice... 5. Vjerujem u njezinu veličinu i snagu da se ustane i pokupi iz te mračne ulice, da se opameti i dođe k sebi i da se osveti za sve što joj je učinjeno...

Mislim da je bolje da grupa 14 - godišnjaka zajedno ubije zlog zmaja u igrici nego da se napiju ili drogiraju u nekoj mračnoj uličici pa da onda prebiju nedužnog prolaznika ".

A treće su stablo naprosto nasjekli u velike komade i ostavili usamljeno u nekoj mračnoj izbi.

On, na nekoj mračnoj, epskoj, romantičnoj razini zaista vjeruje u sva ta sranja.

Bolje da takve stvari rade kod kuće, gdje ih mogu nadzirati, nego u nekoj mračnoj uličici ili sumnjivom klubu ', napisala je Jo u autobiografiji.

Bilo da je riječ o nekoj mračnoj volji (A.

Dante se izgubio u nekoj mračnoj i divljoj šumi, gdje mu put zapriječiše 3 grdne zvijeri: šarena pantera, bijesan lav i gladna mršava vučica.

Svaki od tih tv-mafijaša u ' Sopranosima ' govori i ponaša se tako da ga ne biste htjeli sresti u nekoj mračnoj uličici.

Bit će da Bajić kao kakav Simo Dubajić 21. stoljeća sjedi zavaljen u fotelji u nekoj mračnoj kancelariji u Gajevoj, umjesto da loče rakiju pijucka konjak, jer ipak je ovo politički Bleiburg 21. stoljeća jedne europske zemlje, a ne Bleiburg 20. stoljeća jedne balkanske zemlje, i tako sjedeći i pijuckajući Bajić pravosudno odstreljuje cijeli HDZ-ovski pokret, ali ne na temelju Ustava i zakona, nego onako, voluntaristički

Mogu birati hoće li na Veliku subotu navečer provesti bdijenje u crkvi pa dočekati Uskrsnuće uz Isusa ili će dočekati svanuće npr. uz nekog turbofolkera, u mamurluku u nekoj mračnoj i bučnoj jazbini, a atmosferi koja čovjeka vraća u pećinu u kakvu su Isusa pokopali da više nikad ne ustane

Pod eliminirati, ne mislim smjestiti im metak između očiju u nekoj mračnoj uličici, na stražnjem ulazu neke lokalne birtije.

Je li to bilo kod svete mise, ili sasvim negdje drugdje, u nekoj mračnoj ulici, usred gužve i galame svijeta?

Nakon toga zamislimo istu tu djevojku u istom tom autu kako joj je pukla guma u noći usred Gorkog kotara u nekoj mračnoj šumi, a vani je prolom oblaka.

To su Julija (dražesna i ganutljiva Laura Popa), rodbinski joj blizak Tibaldo (u izvedbi Zurovca), koji će je na početku skrbnički poljubiti, i tako poput Jude obilježiti, i koji se u nekoj mračnoj atmosferi dogovara s očitim negativcem Parisom (Roberto Pereira Barbosa Junior), romantični, nagli Romeo (Andrej Köteles) i njegov prijatelj, nestašni ženskar Merkuzio (Tomaš Danielis).

Valjda je došao u posjet kao neugodan stranac iz prošlosti, pokucao na vrata u nekoj mračnoj noći kada se ni šum ne čuje na ulici, a onda stajao bez riječi i ušao unutra, u kaputu se spustio na prvu fotelju ne čekajući da ga se ponudi da sjedne i samo šutio.

A jučer sam ipak išla u Točku na SOAD vs Korn... i sad kad smo išli do Točke sa dujom, ja spazim nekog čovjeka.... ono, nemoš ga ne spazit.... sav obučen u nešto kožno crno, i neka crna kapa, brada neka čudna na 2 špica... i pomislim ja u sebi ono da ga sretnem u nekoj mračnoj ulici i da sam sama, ne bi mi bilo svejedno... i uglavnom, dođemo mi u Točku, i bilo ful malo ljudi.... i ja sjednem na klupicu i gledam spotove, onako su puštali Korn pa SOAD i tako stalno... i nisam ni skužila, a taj tip sjedio pored, i kao pita dal ću pive... ja ono ne fala... i počnemo mi pričat... i čudan je čovjek bio totalno, al znate ono kad vam netko priča na posve drukčiji način, i ful je zanimljivo i sve.... i baš mi ga je bilo gušt slušati... pričao mi je čime se bavi, kako živi.... tip je neki umjetnik, i završio likovnu akademiju u Ljubljani i komparativnu u Zgu... priča 5 jezika, i ful je onako načitan i lijepo i pametno se izražava.... i pričao mi je o tome kako danas slava i novac otruju čovjeka, i kako onda ljudi totalno zalutaju u svemu tome, i postanu ono što drugi očekuju od njih, i izgube svoje pravo ja... i o meditacijama je pričao, i o prirodi, o posvećivanju samome sebi, o glazbi, o svojim performansima, o vatri, o ljudskoj ograničenosti, neshvaćanju.... i zakon... ja se totalno uživila tamo, i nisam ni skužila da je prošlo nekih sat vremena... i zove mene Đana kao da dođem tamo kod njih, i ja ono kao može... i dignem se i napadnu me svi kao pa kako možeš pričati tako s nepoznatim čovjekom, tip ima sigurno 35 godina, neka pedofilčina, ovo ono... i ja se totalno nanervirala... ma znam ja da danas ima svakakvih bolesnika, i stvarno čudnih ljudi... i da ne smijem biti naivna, jer se svašta može dogoditi... ali nisam tolko glupa da ne skužim kad mi netko uvaljuje neke primitivne forice... i nanerviralo me je to što su ga svi osudili na temelju njegovog vanjskog izgleda... priznajem, izgleda kao frik, pa i ja sam ga na kraju krajeva u basu nesvjesno osudila... al nakon 5 min razgovora sam shvatila da je čovjek stvarno nekako... joj, ma ne znam to opisati riječima... i kasnije sam mu dala svoj mail, da javi ako bude tu u blizini imao neki performance, pa da ga dođem pogledati... baš me zanima kako to izgleda...:) ne znam mu ni ime... znam samo da mu je umjetnički naziv Hand of unknown... tako nešto..

Slažem se sa subliminalom, no rekao si da ti je TV star 10 god. pa probaj prvo počistit prašinu sa PCB-a i potražiti hladne lemove, loše spojeve itd... Pretpostavljam da ti tamo nešto pucka ili još bolje upališ tv po mogućnosti hladnog i gledaš ga sa zadnje strane u nekoj mračnoj prostoriji i primjetit ćeš plave iskrice tamo gdje napon prebacuje jer se o izboju sigurno radi kako si opisao kvar.

Zamišljam se u nekoj budućnosti s preko sedam banki na grbači kako stojim za nekim strojem u nekoj mračnoj tvornici - engleska početak industriske revolucije, stojim kraj mene štap, hrpa lijekova za reumu, išijas, nitroglicerin za pod zub ak me herc strefi iznenada vidim tam negdje u daljini mladog managera kako kuka kak smo loša radna snaga, nesposobni, bolesni, da nas sve treba izbaciti na cestu jer tak i tak od nas nikakve koristi, a ona kineska djećiča tak i tak bolje rade od nas, a ni u školu još nisu krenula.

I pustiti da u nekoj mračnoj i hladnoj smočnici umre

A ulovio ga je u disko kuglu, svjetlucavi mirrorball, i to spajajući punk stav, krautrock vožnju, bowiejevske melodije, mrdanje guzice na podiju kakvog šminka-tutti disko kluba i mrdanje guzice u nekoj mračnoj rupi gdje djeca pogaju.

No vrtimo se po gradu u svim smjerovima i na kraju stajemo u nekoj mračnoj ulici.

Fotografije 20 - godišnje Britanke skrivene su u nekoj mračnoj ulici interneta.

Nije mogla stati.. srce joj je iskočilo iz tijela koliko se bojala napokon su se sakrile u wc neke ogromne robne kuče njezina sestra je izašla van popiti vode kad ju je ščepao monstrum.. on se nije ni pomakle.. nije mogla kad je bila sigurna da ju je odveo polako je izašla za njima i krenula prema kuči iz koje su izašli toliko se trudila da budem tiho, i na svu sreču nekako joj je uspijevalo došavši do kuče, odšuljala se do prvog prozora i virnula unutra.. ugledala je uplakanu sestru i onog monstruma kako joj daje neku prozirnu spavačicu crne boje snažno ju je uhvatio i bacio na ogroman krevet s baldahinom njezina sestra je urlala i plakala.. ona je plakala jer joj ne može pomoči.. u trenu se spotakla o nešto i pala dolje.. kad se ustala njega više nije bilo u sobi.. kucala sam sestri na prozor ali ona se nie mogla ustati.. zavezao ju je pokazivala joj je da bježi, ali bilo je prekasno.. iza nje je stajo lik i snažno je udario u tom trenu se probudila i toliko se bojala da je to java da se nie ni pomakla.. bojala se samo je ruku pomakla da vidi jel joj muž na krevetu.. bio je ondje sad se osječala sigurno u trenu je zaspala i nočna mora se nastavila kad se probudila u nekoj mračnoj sobi u kojoj je nazirala lik osobe, lik osobe koja ju je udarila on je ležao kraj nje.. čim je ugledao da se probudila odmah je došao do nje bila je u gačicama i grudnjaku.

Sigurno se ne biste htjeli srest sa mnom u nekoj mračnoj uličici, ha

U polovici ljudskog vijeka (35. godini života) Dante se izgubio u nekoj mračnoj i divljoj šumi.Kada se u zoru, nakon cjelonoćnog lutanja, našao na obronku nekog brda i pohitao prema njegovu vrhu, put mu zapriječiše 3 grozne zvijeri: šarena pantera, bijesan lav i gladna vučica.Preplašen, počeo je trčati natrag u šumu, kad se iznenada pred njim pojavio Vergilije, davno umrli rimski pjesnik.Vergilije mu obeća da će ga izbaviti iz pogibelji, ali da izlaz vodi kroz pakao, čistilište i raj.Tako stignu pred vrata pakla na kojim aje stajao natpis: Odreknite se svake nade, vi koji ulazite. Kad su ušli čuli su plač, jauk, kletve i krikove.Preko prostrane ravnice, u čijem je dnu tekla tamnožuta rijeka, ugledali su dugu povorku ljudskih duša kako panično bježi.Bile su to duše lijenčina i kukavica, ljudi kji su za života mislili samo na sebe, a sada ih tjera njihov gnjev i nerad, a bodu ih stršljeni i ose.Preko rijeke ih je prevezao starac Haron, zakrvavljenih očiju na drugu obalu u vječnu tamu, vatru i led.Došli su u prvi krug pakla, iako ga je starac odbijao prevesti, jer je bio živ, Vergilije mu je rekao da on putuje po Božjoj odluci.Prvi krug se naziva limb i tu se nalaze oni koji su živjeli do kršćanskog vremena, prije Isusa, pa nisu bili kršteni.Stanovnici limba uzdišu u uzaludnoj čežnji za blaženstvom Božje milosti.Tu sreću.Homera, Horacija, Ovidija, Aristotela, Platona i dr. znamenite ljude starog vijeka

Nakon nekog vremena zastali su u nekoj mračnoj uličici.