naravno, postoje i takvi koji nisu svjesni svoje nesposobnosti, pa bez imalo ustrucavanja prihvacaju pozicije u kojima tom svojom nesposobnoscu mogu prouzrociti veliku drustvenu stetu. ali ipak mislim da je tu vise zakazalo samo drustvo sa svojim sustavom vrijednosti, nego sto je kriv takav pojedinac. mozemo konkretizirati ovu pricu na primjeru nedavnih ratnih migracija kad je doslo do vece selidbe stanovnika iz ruralnih sredina u one urbane, gdje su one manje urbane sredine jako lose prosle u tim migracijama, jer je iskrivljeni sustav vrijednosti mnogima od njih omogucio da zauzmu znacajne pozicije u drustvu, a da nisu proveli svoju kulturolosku transformaciju. postoje i oni, tipa keruma koji su spletom ratnih okolnosti nezasluzeno dosli do osobnog bogatstva, koje danas nase konzumersko drustvo visoko rangira kao pozeljnu osobinu i koji su zahvaljujuci tom materijalnom imputu, zauzeli poziciju koja im po obrazovanju, a ni pameti uopce ne pripada. kako takvima uopce objasniti njihove nedostatke i nekompetenciju, jer ih je drustvo kao takve visoko rangiralo? zasto bi " kerum " uopce i imao osjecaj te inferiornosti, kad je odlicno ostvario jedan od najpozeljinijih ciljeva u konzumerskom drustvu?