Vjerojatno nikome nije nejasno zašto su seljaci nezadovoljni i nikome nije sporno što se oni bore za svoja pravo, ali je za brigu svih umirovljenika, branitelja, zaposlenika javnih službi, akademika i sl. činjenica da će država od nekuda morati uzeti ono što je obećala seljacima.

Ja sam ostala u sobi sama, nakon nekog vremena odlučila sam prošetali, otišla sam do plaže, sjedila na pjesku, gledala nekuda u daljinu, odlutala sam u mislima, kad sam se probudila pored mene je sjedio On.

On mi još piše, duga pisma, nekad tužna nekad sretna, nekad prođu mjeseci.. nekad osjećam nemir koji pretočim u riječi koje odlaze nekuda daleko

I tako sjedim na stolici, oblak je negdje nestao, sunce se također nekuda sakrilo, izašli su laptopi sa flash memorijom, oni su u sekundi spremni za rad, čim ih upalimo, ali Ivica kad se tebi nekuda toliko žurilo?

Činjenica je da se vatrogastvo mora od nekuda financirati, a financira se od lokalne uprave i samouprave.

Imaš li tu knjigu u rukama ili samo od nekuda preuzimaš.

Prvo što se primjećuje kada se Black Hole 5 priključi jest da cijeli sustav svira glasnije, kao da od nekuda izvlači dodatnu skrivenu rezervu snage.

Potom čovjek zakala, pa iziđe nekuda van, i idući putem pomisli u sebi:

Nadao sam se da će Obama pokušati rastrjerati tu bandu ali puno obećanja od njega a nikako da od nekuda krene...

Naime, negdje oko 4 ujutro neki kurac je tako počeo urlat da sam iskočio iz vlastite kože i pobjego nekuda, a koža je pobjegla u ormar.

Iako nadrealizam nije stil već " interpretativna sloboda i čudesna nesvodivost " on podjednako pokazuje da " poezija mora nekuda voditi ", naglasila je Višnja Machiedo.

Svlači rukavice i od nekuda izvlači lubrikant, dobro navlaži ruke i pruži mi ga.

Iako miš voli postolara jednako tako bi volio i vidjeti svijeta i putputovati nekuda i jedne večero odlučuje otići.

Velikaš pogleda ispod oka svoju krasnu ljubovcu, ali njezine sanjarske oči bludište nekuda beskrajnim prostorjima pečali, iznenađenja, sjete, praznine i neodređenosti.

- Ta sav sam nekuda vlažan: prokvasila me noćna rosa.

Ne bojim se više ni drugog kamena... nema ga više... otkotrljao se dalje, odnijela ga rijeka nekuda od mene... tko će više znati kamo.

Od nekuda treba početi, možda od timova koji bi radili na edukaciji roditelja, mislim da bi uz stalan rad za koju godinu vidjeli rezultate.

U nastojanju da isplatimo stvaran novac stvarnim ljudima, taj novac mora od nekuda i doći.

Skužil sam da i mlade, ali i starije dame vole u ovo vrijeme tranzicije onak na brzaka sa frajerom razgovarati i komunicirati oralno, jer se svi nekuda žure i onda ona u toj brzinskoj felatio-komunikaciji pokušava njegovom malom frendu iz gaća objasniti da zna posao i da će sve biti super, ali ako se do kraja bude dao zarobiti, tak da ga ima cijelog, kao osobu, i financijski, i voljno i sa kompletnom mentalnom pažnjom, ali sad je malo teže pametnije dečke natjerati da svoj mentalni fokus koncentriraju samo na stvari koje im se oko pimpeka ili kare događaju.. osim ako je do kraja ćorav, ili jednostavno to sebi može priuštiti jer ima love i mladosti i ljepote ili vremena i želje, pa samog sebe zapravo časti i nagrađuje NJENOM A NE SVOJOM SERVILNOŠĆU, POKORNOŠĆU.

kad cujem ovu stvar, ja sam klinka koja u jedan sasvim sličan sumrak sjedi kraj otvorenog prozora, u jednom sasvim drugom gradu.. drzi nekakvu fnje knjigu na koljenima i gleda nekuda van, sanjareći kako će jednom, nekada, kada bude velika.. tomo doći po nju... pogledat će je onim svojim nasmijesenim zelenim očima.. i opet ce sve biti na svom mjestu.. i grad.. i ulica i suton... ' nisu ti ukrali pjegice.. toga sam se najvise bojao... '. reci ce joj... i nikad vise nece otici.. ja sam ona (wannabe asap) djevojka koja osjeća da će sve nekako biti dobro.. jer čekaju je velike stvari.. ne zna koje su to.. ne zna sto su... ali osjeca da je ceka nesto uzbudljivo i lijepo... pa ti objasni toj curici sto je patetika...:))

onda se ustaju svi. idemo nekuda. prolazimo stazama po kojima smo prošli već jednom, ne u snu. samo je sada dan. oko nas je puno ljudi kao i prije, ali nisu mladi. roditelji su, bake i unuci. puno je djece. i s nama su neka djeca. dolazimo do drugog stola, isti kao i onaj prije, samo nema šator iznad sebe i nema stoljnjak. nismo fensi obučeni. pijemo pive iz krigli. super mi je to u snovima kako se ljudi presvlače u hodu. ona je obučena baš kao onaj put kada smo tako bili u prirodi. isto. i ja sam, ali to mi nekako sada nije bitno. pričamo. nešto me pita. ful osobno. moja sestra odgovara umjesto mene. ja sam njem. sanjam li ikad sebe kako pričam o sebi? baš me zanima što bih rekao, u snu. pobunio sam se i htio odgovoriti sam. ali tema je već prošla. nitko me ne sluša. ona me više ne sluša.

Da li je to zbog povećanog prometa ili su ljudi postali neoprezni, stalno nekuda žure, piju i ne misle?

Uskoro nas priključiše za jedan vlak koji nas odmah nekuda poveze.

Ne da mi treba da idem stalno nekuda, ovo je bio čisto spontani susret, koji je ispao baš kako je i trebao.

Sjetim se uvijek priča moje bake kako je nekada njihov život bio dinamičan, svaki vikend se nekuda išlo, sa pinklecima, sendvičima, flašama soka i vode, veseli i bez novaca uživali su u životu.

Kako je večer prolazila, tako su se i moji kompanjoni malo oslobodili i počeli švrljati okolo, no na kraju su završili u onom roju oko nje, a meni se baš i nije dalo ići gurati među njih, pa sam ostao sjediti za stolom i to baš sam, svi oko mene su nekuda otišli.

Samo, ovaj puta zna da može, i zna da hoće, kada se obruč dovoljno stegne opet dignuti sidro i otići nekuda, gdje civilizacija neće htjeti doći jer neće imati financijske koristi od ukazivanja svog plastičnog lica.

Skrivaš pogled nekuda u stranu kao da te sram.

elementarna stvar... kad se rasproste po velikim stolu u blagavaonici kakav atlas ili karta svijeta svaom diletantu pada u oko jedna cinjenica. rusi su okruzeni hladnim morem. ak zele nekuda posalti svoju trgovacku flotu oni imaju brdo problema.. prvo plovni su cca 3 mjeseca godisnje, a osatlo il su privezani na dokove ili moraju imati ledolomce za pratnju. ak flotu pozicioniraju kod kurila, onda ima treba opet tjedan dana jahanja vlakom da robu dovuku do trzista. srbija je zadnji ruski izlaz prema toplom moru i radi toga je cijela panika, jer rusi ce podrzavati srbe sve dok ima sanse da preko njih dodju do toplog mora. cim srbi udju u NATO ili EU ode s tim i ruski san o toplom moru u nepovrat... i tu treba traziti jedan dobar dio razloga za zveckanje s oruzjem...

Još meni to nije tak strašno, ipak moraš na posao, pa moraš van, pa moraš nekuda, a ovaj mali naš, nemora zapravo nikuda, i lakše mi je otić sama u dućan, nego njega oblačiti presvlačiti, objasniti mu da neidemo van nego samo u dućan, i da nemožemo u parkića i nemožemo na tobogan, i hrpu toga nemožemo jer... pada kiša.