Svoj je govor završio riječima: Dotle, gospodo, nama ne preostaje ništa drugo nego, kako rekoše ostali poštovani govornici, boriti se u svim životnim prigodama, u svakom činu, s revnom budućnošću, energijom koju do sada nismo uvijek imali, s jednim ohrabrenjem da vidimo da visoko, na našem zreniku sja nad našim djelom sunce Italije. (Frattanto, o signori, a noi non resta che, come dissero gli altri egregi oratori, a lottare in ogni vicenda della vita, in ogni atto, con vigilanza solerte, con un ' energia non sempre avuta, con solo conforto di verde in alto, nel nostro orizzonte sull ' opera nostra splendere il sole d ' Italia. str. 32.)